Vidji vraga su sedam binjiszah, su dva macza a su dvije krune, praunuka Turkova s koranom; za njim jata prokletoga kota, da opuste zemlju svukoliku, ka3 skakavac szto polja opusti! Francuskoga da ne bi brijega, aravijsko more sve potopi! San pakleni okruni Osmana, darova mu lunu ka3 jabuku. Zloga gosta Evropi Orkana! Vizantija sada nije drugo no prcjija mlade Teodore; zvijezda je crne sudbe nad njom. Paleolog poziva Murata da zakopa Grke sa Srbima. Svoju misli Brankovicj s Gertukom; Muhamede, to je za Gertuku! Sjem Azije, dje im je gnjijezdo, vrazzje pleme pozoba narode; dan i narod kako cjuku tica: Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu, Murat Epir, a Muhamed Grczku, dva Selima Cipar i Afriku, svaki neszto, ne ostade niszta! Straszilo je sluszat szto se radi! Malen svijet za adova zzvala, ni najest ga, kamoli prejesti! Janko brani Vladislava mrtva; szto ga brani, kad ga ne odbrani? Skenderbeg je srca Obilicja, al[i] umrije tuzznim izgnanikom.-- A ja szto cju, ali sa kime cju; malo rukah, malena i snaga, jedna slamka medju vihorove, sirak tuzzni bez nigdje nikoga?! Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi placza ni molitve; u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. Crni dane, a crna sudbino! O kukavno Srpstvo ugaszeno, zla nad@zzivjeh tvoja svakolika, a s najgorim hocju da se borim! Da, kad glavu razdrobisz tijelu, u muczenju izdiszu czlenovi. Kugo ljudska, da te bog ubije, ali ti je malo po svijeta te si svojom zloszcju otrovala, no si otrov adske svoje dusze i na ovaj kamen izbljuvala? Mala li je zzertva sva Srbija od Dunava do mora sinjega? Na tron sjedisz nepravo uzeti, ponosisz se skiptrom krvavijem, hulisz boga s svetoga oltara, munar dubi na krst razdrobljeni! Ali sjenku szto mu szcje trovati medju gore za vjecznu utjehu i za spomen roda junaczkoga? Vecj je u krv ona prekupata, sto put tvoju, a stotinu naszu! Vidji posla cara opakoga, koga djavo o svaczemu uczi: "Crnu Goru pokorit ne mogu ma nikako, da je sasvim moja; s njima treba ovako raditi...", pa im pocze demonski mesija lazzne vjere pruzzat poslastice. Bog vas kleo, pogani izrodi, szto cje turska vjera medju nama? Kuda cjete s kletvom pradjedovskom? Su czim cjete izacj pred Milosza i pred druge srpske vitezove, koji zzive doklen sunca grije?-- Kad danasznju premislim vijecju, raspale me uzzasa plamovi: isklati se bracja medju sobom, a krvnici, jaki i opaki, zatrijecje sjeme u odivu. Grdni dane, da te bog ubije, koji si me dao na svijetu! Czas proklinjem lanski po sto putah u koji me Turci ne smaknusze, da ne varam narodnje nadanje. Ne, vladiko, ako boga znadesz! kakva te je spopala nesrecja teno kukasz kao kukavica i topisz se u srpske nesrecje? Da li ovo svetkovanje nije, na komu si sabra3 Crnogorce da czistimo zemlju od nekrsti? I bez toga ovo nam je slava, na koju se vrsni momci kupe sposobnosti svoje da kuszaju, silu miszce i brzinu nogah, strijeljanjem da se nadmaszaju i sjeczenjem u opkladu plecjah, da sluszaju bozzju leturdjiju i da vode kolo oko crkve, da vitesztvom prsa nabrecaju. To je tamjan sveti junacima, to gvozdeni srca u momcima! Turi takve razgovore crne; ljudi trpe, a zzene nariczu! Nema posla u plaha glavara! Ti nijesi samorana glava: vidisz ove pet stotin momczadi, koje czudo snage i lakocje u njih danas ovdje vidijesmo? Vidjasze li kako strijeljahu, ka3 se gra*da vjeszto izigrasze, kako hitro grabljahu kapice? Tek szto vuczad za majkom pomile, igrajucj se straszne zube svoje vecj umiju pod grlom ostriti; tek sokolu prvo perje nikne, on ne mozze visze mirovati, nego svoje razmecje gnijezdo, s njom put neba bjezzi cijuczucji. Sve je ovo nekakva nauka! Bez momczadi ove te su ovdje szest putah je joszt ov[o]liko doma; njina sila, to je tvoja sila, Dokle Turci sve njih savladaju, mnoge cje se bule ocrniti; borbi naszoj kraja biti necje do istrage turske ali nasze.-- Nada nema pravo ni u koga do u boga i u svoje ruke; nadanje se nasze zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu. U dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci! Czudne puszke, valja muszku glavu! Svaka nasza szest putah odjekne, a dzeferdar Tomanovicj=Vuka devet putah jednako se czuje. Vidite li czudo, Crnogorci! Prisuka3 sam pedeset godinah, na Lovcjen sam vazda ljetovao, izlazio na ovu vrszinu; sto putah sam gledao oblake dje iz mora dodju na gomile i prekrile svu ovu planinu, otisni se tamo ali tamo s sijevanjem i s velikom jekom i s lomljavom strasznijeh gromovah; sto putah sam ovdjena sjedio i grija3 se mirno sprama sunca, a pod sobom munje i gromove gleda3, slusza* djeno cijepaju; gleda3 jekom grada stravicznoga dje s[e] poda mnom jalove oblaci,-- al[i] ovoga czuda joszt ne vidjeh. Vidite li, ako boga znate, koliko je mora i primorja, ravne Bosne i Hercegovine, Albanije upravo do mora, koliko je nasze Gore Crne, sve je oblak pritiska3 jednako, svud se czuje jeka i grmljava, svud ispod nas munje sijevaju, a nas jedne samo sunce grije; i dosta je dobro primarilo, ka3 je ovo brdo vazda hladno. Vidjeste li czudo i znamenje, ka3 se dvije munje prekrstisze? Jedna sinu od Koma k Lovcjenu, druga sinu od Skadra k Ostrogu, krst od ognja zziva napravisze. Oh, divan li bjesze pogledati; u svijet ga joszt nije takvoga ni ko czuo, niti ko vidio! Pomoz[i], bozze, jadnijem Srbima, i ovo je neko znamenije! Na sto mjerisz dzzeferdarom, Draszko? Hocjah ubit jednu kukavicu, a zza3 mi je fiszek osztetiti! Nemoj Draszko, tako ti zzivota! ali ne znasz, rdja te ne bila, da su one szcjeri Lazareve? Szto grajete, koji su vi jadi? A evo ste gori nego djeca! Dolecje ni jato jarebicah i svakoju zzivu uhvatismo, stoga graja stade medju nama. Pusztite ih, amanat vi bozzi, jere ih je nevolja nagnala, a ne biste ni jednu hvatali; utekle su k vama da uteku, a nijesu da ih pokoljete. Bog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagreszenja. Naszi cari zakon pogazisze, poczesze se krvniczki goniti, jedan drugom vadit oczi zzive; zabacisze vladu i drzzavu, za pravilo ludost izabrasze. Nevjerne im sluge postadosze i carskom se krvlju okupasze. Velikaszi, proklete im dusze, na komate razdrobisze carstvo, srpske sile grdno satrijesze; velikaszi, trag im se utr"o raspre sjeme posijasze grko, te s njim pleme srpsko otrovasze; velikaszi, grdne kukavice, postadosze roda izdajice! O prokleta kosovska veczero, kud ta srecja da grdne glavare sve potrova i trag im utrije, sam da Milosz osta na srijedi sa njegova oba pobratima, te bi Srbin danas Srbom bio. Brankovicju, pogano koljeno, tako li se sluzzi otaczastvu, tako li se cijeni posztenje?-- O Milosze, ko ti ne zavidi? Ti si zzertva blagorodnog czuvstva, vojinstveni genij svemogucji, grom straviczni te krune razdraba! Veliczestvo viteszke ti dusze nadmaszuje besmrtne podvige divne Sparte i velikog Rima; sva vitesztva njina blistatelna tvoja gorda miszca pomraczuje. Szta Leonid ocje i Scevola kad Obilicj stane na popriszte? Ova miszca jednijem udarom prestol sruszi a tartar uzdrma. Pade Milosz, czudo vitezovah, zzertvom na tron bicza svijetskoga. Gordo lezzi veliki vojvoda pod kljuczevma krvi blagorodne, ka3 malopred szto gordo idjasze, strasznom miszlju prsih nadutijeh, kroz divjaczne tmusze azijatske, gutajucj ih vatrenim oczima; ka3 malopred szto gordo idjasze k svetom grobu besmrtnog zzivota, i pletenje bezumne skupsztine.-- Bog se dragi na Srbe razljuti: sedmoglava izide azzdaja i satrije Srpstvo svekoliko, klevetnike grdne i klevetu. Na razvale carstva junaczkoga zasja sveta Miloszeva pravda, okruni se slava vjekovjeczno Miloszeva oba pobratima i lijepe kite Jugovicjah. Srpskoj kapi svud ime pogibe; postadosze lafi ratarima, isturczi se plahi i lakomi-- mlijeko ih srpsko razgubalo! Szto utecze ispod sablje turske, szto na vjeru pravu ne pohuli, szto se ne hcje u lance vezati, to se zbjezza u ove planine, da ginemo i krv prolivamo, da junaczki amanet czuvamo, divno ime i svetu svobodu. Sve su nasze glave izabrane, momci divni isto ka zvijezde, szto su dosad ove gore dale-- svi padali u krvave borbe, pali za czest, ime i svobodu; i nasze su utirali suze vjeszti zvuci divnijeh gusalah! Proste nasze zzertve svekolike, kad je nasza tvrda postojbina sile turske nesita grobnica.-- Szto je ovo evo neko doba te su nasze gore umuczale, ne razlezzu ratnijem klicima? Poczinu ni rdja na oruzzje, ostade ni zemlja bez glavarah; nekrszcju se gore usmrdjesze, ujedno su ovce i kurjaci, zdruzzio se Turczin s Crnogorcem, odza ricze na ravnom Cetinju; smrad uhvati lafa u kljusama, zatrije se ime crnogorsko, ne ostade krsta od tri prsta! Czujete li kolo kako pjeva, ka3 je ona pjesna izvedena? iz glave je cijela naroda; i imaju razlog Crnogorci na nas dicji prokletu gomilu. Ne smijemo niszta zapoczeti szto bi narod k vitesztvu zazzeglo, szto bi svete kosti pradjedovske ogranulo, da u grob igraju; a ka3 guske sve neszto cjukamo. Udri vraga, ne ostav[i] mu traga, ali gubi obadva svijeta! Imasz razlog, vojvoda Milija! I dabogda trag nam se zatr"o kad pod ovom zzivjeli maramom! Szto cje djavo u krszcjenu zemlju? Szto gojimo zmiju u njedrima? Kakva bracja, ako boga znate, kada gaze obraz crnogorski, Szto bi ovo te joszt ne dodjosze Ozrinicji, naszi krajicznici? A bez njih se poslovat ne mozze; najedno se bolje razbiramo! Otiszli su na stanak Turcima da nekako roblje mijenjaju; ema sam im posla3 poklisara, tek se vrate da ovamo idu, da hitaju da ne dangubimo, e ovome vecj trajanja nije. Koje jade dangubite, ljudi? Pogibosmo ovdje czekajucji, nestade ni arcza u torbice, a duhana nesta u toboce; vrat iskrivih uz polje gledecji, da ako se niz njeg[a] pomolite. Hitali smo da prijed dodjemo, ma nikako ne mogasmo brzze: no Pecirep i stari Baleta sakupili dvadest-- tridest drugah, pa u Dugu s czetom zapadnuli, doczekali karvan od Nikszicjah, pokolji se na drum sa Turcima, czetrnaest posjeci Turakah i uzmi im sedamdeset konjah i dvije tri uhvati robinje. Pa ni dodje kniga od Nikszicjah i u knjizi deset pobratimstvah: na Poljane da se sastanemo, da im damo robje na otkupe. Pa smo bili na stanak Turcima, stoga smo se malo zadocnili. Szto zborasze Hamza i Nikszicji? Szcjasze li im mila vjera biti da izdizzu mirno u Rudine? To znasz, Bajko, bi im mila bila, od dobra se joszt bjezzalo nije; ka3 ne zzele Turci dobrovanje, da u miru rasziruju ovce? Rijeczanja bi li medju vama oko roblja al[i] oko drugoga? Bi, Rogane, grdna razgovora! Da li ne znasz Turke od Nikszicjah? U malu se dlaku ne isklasmo, da pa3s pasu dovijek kazzuje za krvavo nasze sastavanje. A s czesa se to malo svadiste? Ko najprvi smuti na sastanku? Ka3 iz ruge to bi u poczetku: Vuk Manduszicj i Vuk Micjunovicj zapoczesze s Hamzom kapetanom oko vjere neszto popovati. Dok odjednom oni zagustisze, uljegosze u krupne rijeczi. Recze Hamza Micjunovicj=Vuku: "Ja sam bolji, czuj, vlasze, od tebe, bolja mi je vjera nego tvoja! Hata jaszem, britku sablju paszem, kapetan sam od careva grada, u njem[u] vladam od trista godinah, dje su carstvo sablje dijelile, te mu tragu osta za gospodstvo Raspali se Micjunovicj=Vucze, pa se Hamzi poprimacze blizu: "Kakvo vlasze, krmska poturice?! Dje izdajnik bolji od viteza? Kakvu sablju kazzesz i Kosovo? Da l[i] na njemu zajedno ne bjesmo, pa ja r2va i tada i sada, ti izdao prijed i poslijed, obrljao obraz pred svijetom, pohulio vjeru pradjedovsku, zarobio sebe u tudjina?! Szto se hvalisz gradom i gospodstvom-- svi gradovi szto su do nas turski, jesam li ih opsuo mramorjem, te nijesu za ljude gradovi no tavnice za nevoljne suzznje? Bicz sam bozzi ja spleten za tebe, da se stavljasz szto si uradio!" Micjunovicj i zbori i tvori; Srpkinja ga joszt radjala nije od Kosova, a ni prijed njega! Joszt nijesam lijepo kazao oko szta se na stanak poklasmo Utrkmismo Vuka s kapetanom. Znate naszu momczad ozrinicjku: dje god dodju svud zamecju szalu. Vrag donio na sastanak bjesze, I staroga odzu Brunczevicja, I u njega nekakva sziszana, lakat u njoj bjesze, al[i] ne bjesze, objesio puszku o ramenu, pa czepuka tamo i ovamo po poljani kao svi ostali; a odovud neki od naszijeh umimogred pokraj odze mini i tisni mu od lakta rozzinu njegovojzi u grlicj sziszani. Bozze jedan! tri stotine drugah, sve popada mrtvo od smijeha, a odza se czudi szetajucji szto se radi od toliko ljudih, dokle vidje u puszku rozzinu. Tu se odmah pomutismo grdno, pobismo se ognjem iz puszakah; napravismo petnaest nosilah, szest naszijeh, devet njihovijeh! Vrijeme je da se okupimo, vrijeme je da szto uglavimo! Nasz se posa3 svuda procjukao; kad opaze bracja nekrszcjena, necje oni ka3 mi rastezati. Svak je dosza3 ko je od potrebe, al[i] nijesu pet Martinovicjah; i nije im bez neke nevolje, a bez njih se nikako ne mozze. Hajte, ljudi, da szto poslujemo, ali doma hajte da idemo, da se s nama djeca ne rugaju; a ja znadem, dje mi szake padne. A evo smo kao oni miszi te za maczku zvono pripravljahu. Evo i vi! Vecj se naczekasmo! A evo se, ljudi, okupljamo ka3 svatovi pjani szto se pricza. To je vama doista sramota, jer je vama ponajblizze docji! Nemoj, Vucze, i ostala bracjo; davno bismo na sastanak doszli, no se neszto ruzzno dogodilo, te smo vi se malo odocnili. Je li vino goste posvadilo, ka3 je vama ovo krsno ime? Nije svadje medju goste bilo, no ni Turci zzenu ugrabisze! Kakvu zzenu, rugasz li se zbilja? Da2nu priczaj szto se dogodilo; a ne boj se, svak cje te sluszati, takve posle svako rado slusza. Priczacju vi za toga djavola! Mi igrasmo u kolu s gostima, redjasmo se naokolo vinom, dokle puszka izvisze Piszteta pucze jedna i czovjek poklicze: "Ko je vitez, ko je dobri junak! Povede se roblje crnogorsko!" Pokliczi se onoj narugasmo: kakvo roblje sasred Gore Crne? Pjan, rekosmo, pa misli da poje! Dokle dvije jedna iza druge: cik! cik! opet izduszit ne dasze, i klikuje czovjek kao prijed. Ono nije bez nekakve muke! Ugrabismo puszke, potrczasmo. Kad onamo, imasz szto vidjeti: Mujo Alijcj, turski kavazbasza, odveo nam Ruzzu Kasanovu i uteka3 s bratom najmladjijem. Evo ima visze no godina otka3 neszto medju sobom glave; ali ko bi moga3 pomisliti da cje uzet Srpkinja Turczina? Cjud je zzenska smijeszna rabota! Ne zna zzena ko je kakve vjere; stotinu cje promijenit vjerah, da uczini szto joj srce zzudi. Nijesam vi sve joszt iskazao. Kuku onoj duszi zadovijek te je Ruzzi narok izgubila te je dala Ruzzu za Kasana, zatvorila vilu u tavnicu, jer je Kasan bruka nevaljala. I czujte me dobro, Crnogorci: trag po tragu meni poginuo, da je bjesze Srbin ugrabio, ako hocjah glave obratiti, ta nevolja kako me boljela! Ema kad czuh e ode u Turke, vecj kud kamo ne bi razmicanja, no za njima u potocz podjosmo; te ubismo obadva Alijcja, a kroz Turke nesrecjnu nevjestu. Tu smo grdno obraz ocrnili, i od boga dio izgubili. Bozze dragi czudna dogovora! Bi li ovo djeca poslovala? Ne smijemo czinit szto czinimo, ne smijemo javit szto je javno; neke misli na vrat tovarimo, ka3 da posla do mislit nemamo, ka3 da czinit szto treba ne znamo. Kad sam gode mnogo razmiszljavam, vazda mi se posa3 povukova: ko razgadja u nas ne pogadja. Ne drzzi nas ovako, vladiko, no otrszaj ovoliko ljudstva! Svako gleda szto cje czut od tebe, a ti si se neszto zamrsio; nit[i] szto zborisz, niti nas otrszasz, u obraz si kao zemlja dosza3, sam se szetasz poljem bez nikoga, nit[i] szto jedesz, niti zaspat mozzesz; krupno neszto uczisz u pameti,-- zbili ti se snovi na Turczina,-- a ja zebem od mnogo miszljenja. Sluszaj, Vucze, i ostala bracjo, niszta mi se nemojte czuditi szto me crne rastezaju misli, szto mi prsa kipe sa uzzasom. Ko na brdo, ak[o] i ma3lo, stoji visze vidi no onaj pod brdom; ja povisze neszto od vas vidim, to je srecja dala al[i] nesrecja! Ne bojim se od vrazzjega kota, neka ga je ka3 na gori lista, no se bojim od zla domacjega. Bijesna se bratstva isturczila; tek domacje napadnemo Turke, svoj svojega nikad pusztat necje, razluczi se zemlja na plemena, krvava se isklati plemena, vrag djavolu docji u svatove te svijecju srpsku ugasiti! Zlo se trpi od straha gorega! Ko se topi, hvata se za pjenu; nad glavom se nadodaju ruke! Szto se mrczi, kada kovat necjesz? Szto zbor kupisz, kad zborit ne smijesz? Pridje si im s koca utekao, dabogda im skapa na czengele! Zzalisz neszto, a ne znasz szto zzalisz; s Turcma ratisz, a Turke svojakasz, domacjima tobozz da s[e] umilisz; a jednako, nemoj se varati, kako bi im zapa3, da te mogu glavu bi ti onaj czas posjekli, al[i] ti zzivu ruke savezali, da te mucze, da srca naslade. brat je Turczin svud jedan drugome. Nego udri dokle mahat mozzesz, a ne zzali niszta na svijetu! Sve je poszlo djavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom. imasz razlog, ali ne toliko! To se moglo sve ljepsze kazati, da mu tako rane ne vrijedjasz i grkom ga ne otrujesz tugom. Czaszu meda joszt niko ne popi, szto je czaszom zzuczi ne zagrczi; czasza zzuczi iszte czaszu meda, smijeszane najlaksze se piju. Beg Ivan=beg, junaczko koljeno, borasze se kao laf s Turcima na sve strane u gore krvave. Polu zemlje Turci mu uzesze, no poszto je svu oblisze krvlju i poszto mu brata izgubisze, zmaja ljuta, vojvodu Urosza, na szirokom polju Cjemovskome. Zzali Ivan brata jedinoga, zzalije mu vojvode Urosza no obadva da izgubi sina, zzalije mu vojvode Urosza no svu zemlju szto je izgubio, zzalije mu vojvode Urosza nego oczi da je izgubio; da3 bi oczi za brata Urosza! Junaku se czeszcje putah hocje vedro nebo nasmijat grohotom: Ivan czaszom nazdravi osvete, svetim picjem bogom zakrszcjenim. B[i]jele vlase niz plecji prosuo, b[i]jela brada vije do pojasa, ruke stare, u njih macz i koplje, krvave mu ruke i oruzzje, koracima broji tursko trupje, skacze starac kako hitro momcze. Bozze dragi, da ga san ne vara, te ovako starac uzletio?! Srecja se je stara probudila: u Karucze na kraju Crmnice od petnaest hiljadah Turakah ne pusztisze zziva nijednoga, i danas je pobjeno mramorje divne slave Crnojevicj=kneza! Bog da prosti Uroszevu duszu, krasne zzertve szto joj uczinisze! Bez muke se pjesna ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova! Junasztvo je car zla svakojega-- a i picje najsladje duszevno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek zzivi, imao se raszta i roditi! Vjeczna zublja vjeczne pomrczine nit[i] dogori, niti svjetlost gubi. Dje je zrno klicu zametnulo, onde neka i plodom poczine; ovde ljudsko zapire poznanje! Vuk na ovcu svoje pra3vo ima, ka3 tirjanin na slaba czovjeka; al[i] tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju pra3va, to je ljudska duzznost najsvetija! Ako sablju poljubisz krvavu i zaplovisz u nocjne valove, sljeduje ti prahu svetkovanje. Zzrec Evrope s svetoga amvona huli, pljuje na oltar Azije; lomi teszki topuz azijatski svete kule pod sjen raspjatija. Krv pravedna dimi na oltare, cjivoti se u prah razvijasze. Zemlja stenje a nebesa cjute! Luna i krst, dva straszna simvola-- njihovo je na grobnice carstvo; sljedovat im rijekom krvavom u ladjici grdna stradanija, to je biti jedno ili drugo. Ali hula na sveszteni cjivot koji ga je mlekom odra3nio-- to mi prsa u tartar pretvara. Czvor ne treba na pravu mladiku; szto cje luna na krst stradanija, szto l[i] bijela suncu na zjenicu?-- Vjero prava, kukavna siroto! Straszno pleme, doklen cjesz spavati? Neki jedan, to je ka3 nijedan, nako da je visze muczenija. Vrazzja sila odsvud oklopila; da je igdje brata u svijetu da pozzali, ka3 da bi pomoga*. Promrczina nada mnom caruje, mjesec mi je sunce zastupio. Uh, szto mislim, kud sam zaplivao?! Mlado zzito, navijaj klasove, predje roka doszla ti je zznjetva! Divne zzertve vidim na gomile pred oltarom crkve i plemena, czujem lelek dje gore prolama. Treba sluzzit czesti i imenu! Neka bude borba neprestana! Neka bude szto biti ne mozze; nek[a] ad prozzdre, pokosi satana! Na groblju cje iznicji cvijecje za daleko neko pokoljenje! Bog sa nama i andjeli bozzi! A evo si udrio, vladiko, u nekakve smucjene vjetrove, ka3 o marczu kad udri vjesztica al[i] u jesen mutnu vjedogonja. Udri za krst, za obraz junaczki, ko godj pasze svijetlo oruzzje, ko godj czuje srce u prsima; hulitelje imena Hristova da krstimo vodom ali krvlju! Trijebimo gubu iz torine! oltar pra3vi na kamen krvavi! + Tako, vecj nikako! Ne... ne... sjed[i]te, da i joszt zborimo! ja bih, bracjo, s opszteg dogovora, da glavare bracje isturczene dozovemo na opsztemu skupu, da im damo vjeru do rastanka, eja bi se kako obratili i krvavi plamen ugasili. Hajd[e], vladiko, i to obidimo; ma zaludu, na ti bozzju vjeru! Szto se crnim zadoji djavolom, obeszta se njemu dovijeka. Oni cje nam i bez vjere docji, medju nama stati nadebljati, -- kakve su ti oni poglavice, nazivlju se carevi sinovi! Ljuta kletva pade na izroda! Prokle mati od nevolje sina, te knjeginja ivanbegovica, prokle Mara svog sina Staniszu, progrize joj sisu u posanje, rajsko picje prosu u njedrima. Stizze djecu roditeljska kletva: Stanisza je obraz ocrnio, pohulio na vjeru Hristovu, na junaczko pleme Crnojevo, obuka3 se u vjeru krvniczku i bratske je krvi ozzednio. Grdne treske povrh Ljeszkopolja; dva se brata bore oko vjere, a oko njih hiljade ratnikah! Stizze sina materina kletva, pogibe mu vojska svakolika; bjezzi Stanko uprav Bajazitu, da s njim jede madzarske nosove. O gnjijezdo junaczke svobode, czesto li te bog nagleda okom, mnogo li si muke prenijelo, mnoge li te czekaju pobjede! Koje ste se jade skamenili? Sto razgovor kakav ne pocznete, no pospaste i pozamrcaste? Basz aferim, knezze ozrinicjki! Ja cju poczet, kada drugi necje. Stotina se skupilo glavarah, nas Turakah i Crnogoracah; ja znam divno szto smo okupljeni: da mirimo krvi medjusobne. Nego hajte, od zemlje glava3ri, medju sobom da naczin vidimo i smirimo dvije porodice, Velestovce i Turke cjeklicjke, pa Bajice i brastvo Alijcje, da radimo da ih pomirimo al[i] od mira vjeru uhvatimo. Ja cju prvi pocji pred kumama, ja za glave bratsko mito dati; tek smirimo, dinar prekinimo, i krvnice puszke objesimo! Efendija, ti ne ugoneta oko szta se ovo okupilo, A mudar si i knjizzevnik, kazzu, uczio si knjigu u Carigrad, na nekakvu cjabu pritvrdio; ali ti se joszt hocje pameti potezza je ova nasza szkola. Bozze dragi, koji sve upravljasz, koji sjedisz na prestol nebesni, te mogucjim zazzizzesz pogledom sva svijetla kola u prostoru; ti, koji si razvija3 praszinu ispod tvoga trona svijetloga i nazva3 je tvojim mirovima, te si praszak svaki ozzivio, nasija3 ga umnijem sjemenom; ti, te knjigu drzzisz mirobitnu, u koju su sudbe upisate mirovima i umnim tvarima; koji si se milosno sklonio d@jejatelne ozzivit czlenove malom mravu ka gordome lafu,-- provedri mi visze Gore Crne, uklon[i] od nje munje i gromove i smucjeni oblak gradonosni! Da, nijesu ni krivi toliko; premami ih nevjera na vjeru, ulovi ih u mrezzu djavolju. Szto je czovjek? Ka3 slabo zzivincze! Med za usta i hladna prionja, a kamoli mlada i vatrena! Slatka ma3ma, no bi na udicu: "Pij szerbeta iz czasze sveczeve, al[i] sjekiru czekaj medju uszi!" Strah zzivotu kalja obraz czesto; slabostma smo zemlji privezani, nisztava je nego tvrda veza. Ali tice te su najslabije lovi svjetlost lisiczijeh oczih, nego orla krijucji gledaju. Za vrsnijem bratom ali sinom pusti glasi milost utrostrucze, nadjeno je drazze negubljena, iza tucze vedrije je nebo, iza tuge bistrija je dusza, iza placza veselije pojesz. Oh da mi je oczima vidjeti Crna Gora izgub da namiri; tad bi mi se upravo czinilo da mi svjetli kruna Lazareva, e sletio Milosz medju Srbe; dusza bi mi tada mirna bila kako mirno jutro u proljecje, kad vjetrovi i mutni oblaci drijemaju u morskoj tavnici. Ja se czudim, lijepe mi vjere, kakav davasz prigovor, vladiko! Vidije li suda od dva picja ali kape za po dvije glave? Manji potok u viszi uvire, kod uvora svoje ime gubi, a na brijeg morski obojica. Oli czele hvatat u kapicu da uljanik u gori zametnesz? Gonisz kamen badava uz goru; staro drvo slomi, ne ispravi! I zvjerad su isto kao ljudi, rod svakoji svoju vjeru ima; za kokoszku i orla ne pitam, no szto strepi laf od guske, kazzi? Ja se ovoj i czudim raboti; pop gresznika za grehove pita, da ga djavo nije prevlastio, a djavola joszt nijesam gleda3 da se popu ispovijedao! Kad me zzena pita dje sam bio, kazacju joj da sam so sijao; kuku njojzi, ako ne vjerova! Sad mi pade na um ona pricza kad onoga iz jame vadisze: po3 mu lica crno, po* bijelo. Ulecje mi jedna muha u nos, szteta cje me neczesova nacji. Kako su me dlani zasvrbili, da se hocje ko dje posvaditi, bismo globe golemo uzeli. Teszke puszke, igdje li ikoga! Ka3 je nosisz bog=ti=bratska, Stanko? Teke, brate, szto se derem njome; evo neko doba ne valja mi. Kako sam se sinocj ismijao! U kucju mi odnekud dodjosze dva momczeta te krasna bjeliczka; poczesze se szalit ka3 umiju: kako su im neki od starijeh ogradili negdje vodenicu, dje niti je splake ni potoka; kad prigradi, spazi se za vodu! Bjesze mi se snaha pomamila, bez putah je niszta odrzzati! Otvara[j] joj knjige na proroke; neki kazze: "Na sugreb je stala", neki kazze: "Splele je madjije". Svud je vodi po manastirima i czita[j] joj masla i bdenija; kumi vraga u sve manastire da ostavi snahu Andjeliju, kumi vraga-- niszta ne pomazze! Te ja umi trostruku kandzziju, uzzeni joj u meso koszulju-- vrag utecze nekud bez obzira, a ozdravi snaha Andjelija. Turci bracjo-- u kam udarilo! szto cjemo vi kriti u kuczine? Zemlja mala odsvud stijesnjena; s mukom jedan u njoj ostat mozze; kakve sile put nje zijevaju; za dvostrukost ni mislit ne treba! No primajte vjeru pradjedovsku, da branimo obraz otaczastva. Cjud lisiczja ne treba kurjaku; szto jastrebu ocje naoczali? No lomite munar i dzamiju, pa badnjake srpske nalagajte i szarajte uskrsova jaja, za ostalo kako vam je drago. Ne szcjeste li posluszat Batricja, kunem vi se vjerom Obilicja i oruzzjem, mojijem uzdanjem, u krv cje nam vjere zaplivati, bicje bolja koja ne potone! Ne slozzi se Bajram sa Bozzicjem!-- Je l[i] ovako, bracjo Crnogorci? + Tako, vecj nikako! Szto zborite? Jeste li pri sebi? Trn u zdravu nogu zabadate. Kakva jaja, poste i badnjake vi na pravu vjeru tovarite? Rad nocji se zublje uvijaju, ali szto cje u sunczane zrake? Alah more, mudra razgovora! Krst i nekrst sve im je na usta; snijevaju szto biti ne mozze. Bogu szucjur, dvjesti su godinah otka3 pacji vjeru prihvatismo, izmecjari dinu postadosmo. Cjabo sveta, nema u nas hile! Szto cje slabo raskrszcje lipovo pred ostrotom vitoga czelika? Svetac pravi mahne li topuzom, od udara zaigra mu zemlja kako prazna povrh vode tikva! Malo ljudstvo, szto si zasl[i]jepilo? Ne poznajesz czistog raja slasti, a borisz se s bogom i s ljudima, bez nadanja zzivisz i umiresz; krstu sluzzisz, a Miloszem zzivisz! Krst je rijecz jedna suhoparna, Milosz baca u nesvijest ljude al[i] u pjanstvo neko precjerano. Visze valja dan klanjanja jedan no krsztenja czetiri godine.-- O hurije oczih plavetnijeh te mislite sa mnom vjekovati, dje ta sjenka, szto je dicji mozze, da mi stane pred vaszim oczima!? Pred oczima koje strijeljaju, koje kamen mogu rastopiti a kamoli slaboga czovjeka, rodjenoga da se od njih topi; pred oczima vode prebistrene, dje u dvije svesztene kapljice predjel sziri vidisz bozzje sile, no s planine u proljetnje jutro szto ga vidisz nad bistrom puczinom! O Stambole, zemaljsko veselje, kupo meda, goro od szecjera, banjo slatka ljudskoga zzivota, dje se vile u szerbet kupaju; o Stambole, sveczeva palato, istocznicze sile i svetinje, bog iz tebe samo begenisze czrez proroka sa zemljom vladati-- szto cje mene od tebe odbiti? iz mindera u zoru hitao na tvoj potok bistri i czudesni, nad kojijem ogledujesz lice ljepsze sunca, zore i mjeseca. U nebu sam, u moru, gledao tvoje kule i ostre munare, s kojih su se k nebu podizali u svanucje, u divnu tiszinu, hiljadama sveszteni glasovi, glasecj nebu ime svemogucje, zemlji ime strasznoga proroka. Kakva vjera da se s ovom mjeri, kakav oltar blizze neba stoji? Efendija, ovako ti hvala! Lijepu ni isczita prediku: szto trazzili, ono smo i naszli! Krst i topuz neka se udare, kome prsne czelo, kuku njemu! Jaje zdravo dobije slomjeno! Szto uzmognem, czucjete hocju li. Ema necju, bozzja vi je vjera, vise sluszat odzze u Cjeklicje, dje gugucje svrh one stugline ka3 jejina svrh trule bukvine! Koga zove uz one glavice svako jutro, kako zora sine? Ja mnim ga je doista dozvao! Jer mi nije lakszi, szto cju kriti, nego da mi navrh glave stoji. Lijevo mi uho sad zapoja, ja se nadam veselome glasu. Danu, Bajko, puhni mi u oko, jere mi se grdno natrunilo. Ukreszite koji da puszimo; to je dusza vjeri prorokovoj, necje biti zzao efendiji. Gavranovi graczu i biju se, cijene cje brzo mesa biti! Ne prelaz[i] mi preko puszke, Bajko, no se natrag preko nje povrati! Ovaj drzi za rep adzzi=Adzza i pusztit ga zadovijek necje, dok pogine kuczka ali zzrvni. Szto je ovo, bracjo Crnogorci? Ko je ovaj plamen raspalio? Otkud dodje ta nesrecjna misa3 o prevjeri naszoj da se zbori? Nijesmo li bracja i bez toga, u bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo; kosa mlada na groblje junaczko siplje li se bulah ka3 Srpkinjah? O prokleta zemljo, propala se, ime ti je straszno i opako! Ili imam mladoga viteza, ugrabisz ga u prvoj mladosti; ili imah czojka za czovjestvo, svakoga mi uze pridje roka; ili imah kitnoga vijenca, koji kruni czelo nevjestama, pozznjesz mi ga u cv[i]jetu mladosti. istina je, ovo nije drugo do gomile kosti i mramorah, na kojima mladezz samovoljna pokazuje torzestvo uzzestvo uzzasa. O Kosovo, grdno sudiliszte, nasred tebe Sodom zapuszio! Pi, serdare, grdna razgovora! Szto su momci prsih vatrenijeh, u kojima srca pretucaju krv uzzdenu plamenom gordoszcju,-- szto su oni? Zzertve blagorodne da prelaze s bojnijeh poljanah u veselo carstvo poezije, kako rosne svijetle kapljice uz vesele zrake na nebesa. Kud cje visze bruke od starosti? Noge klonu, a oczi izdaju, uzbluti se mozak u tikvini, podjetinji czelo namrszteno; grdne jame nagrdile lice, mutne oczi utekle u glavu, smrt se gadno ispod czela smije kako zzaba ispod svoje kore. Szto spominjesz Kosovo, Milosza, svi smo na njem srecju izgubili; al[i] su miszcja, ime crnogorsko uskrsnuli s kosovske grobnice nad oblakom u viteszko carstvo, dje Obilicj nad sjenima vlada. S Muhamedom i glupost u glavu! Teszko, Turci, vaszijem duszama, szto obliste zemlju njenom krvlju! Malene su jasli za dva hata. Jok, serdare, ne ugadjasz putom! Vjera turska podnijet ne mozze da se haba, dokle glava skoczi. Iako je zemlja pouzana, dvije vjere mogu se slozziti, ka3 u sahan szto se czorbe slazzu. Mi zzivimo kao dosad bratski, pa ljubovi visze ne trebuje. Bismo Turci, ali se ne mozze; smijeszna je ova nasza ljubav, grdno nam se oczi susretaju, ne mogu se bratski pogledati no krvniczki i nekako divlje; oczi zbore szto im veli srce. Glete, ljudi, lijepa saruka! Dje ga kupi, aga, amanati? Nijesam ga, Vucze, kupovao, no mi ga je vezir poklonio, kad sam ljetos u Travnik hodio. Ljubovi ti, nabavi mi takvi; dacju vola za njega iz jarma. Ja cju ti ga pokloniti, Vucze, tek ako cjesz da se okumimo; milo mi je s takvijem junakom. Nema kumstva bez krsztena kumstva, ako hocjesz i czetvorostruko. Sziszano je isto ka3 krszcjeno. Tri serdara i dva vojevode sa njihovo trista sokolovah, soko Bajo su tridest zmajevah, mrijet necje dok svijeta traje: doczekasze Szendjera vezira uvrh ravne gore Vrtijeljke i klasze se ljetni dan do podne; ne kcje Srbin izdati Srbina, da ga svijet mori prijekorom, trag da mu se po prstu kazzuje ka3 nevjernoj kucji Brankovicja, no svi pali jedan kod drugoga pjevajucji i Turke bijucji; a trojica samo pretekosze pod gomile mrtvijeh Turakah-- ranjene ih Turci pregazili. Divne smrti, prosto im mlijeko! Junacima bog cje ucziniti spomen duszi a prekadu grobu! Tri hiljade momka jednakoga na Szendjera udrisze vezira pridje zore na polje krstaczko. Pregaocu bog daje mahove: raskrhasze silu Szendjerovu! Blago tome ko se tu nagnao, vecj ga rane ne bole kosovske, vecj Turczina ni za szto ne krivi. Vitezovi Srbi vrtijeljski, lucza cje se vazda prizirati na grobnicu vaszu osvesztenu! Kazz[i], vladiko, szto ti vezir pisze; vecj necjemo da se krije niszta, svi ako cje okrilatit Turci! "Selim vezir, rob roba sveczeva, sluga brata sunca svijetskoga, a poslanik od sve zemlje cara,-- na znanje vi, glavari s vladikom: Car od carah mene je spremio da oblazim zemlju svukoliku, da uredbu vidim kako stoji; da se vuci ne prejedu mesa, da ovczica koja ne zanese svoje runo u grm pokraj puta; da podstrizzem szto je predugaczko, da odlijem dje je prepunano; da pregledam u mladezzi zube, da se ruzza u trn ne izgubi, da ne gine biser u buniszte, i da raji uzdu popritegnem, e je raja ka3 ostala marva. Pa sam czuo i za vasze gore; porodica sveta prorokova zna junasztvu pravednu cijenu. Lazzu ljudi szto za lafa kazzu da se misza i najmanje boji. Hajte k meni pod mojim szatorom, ti, vladiko, i glavni serdari, samo da ste caru na bjeljegu, za primiti od mene darove, pa zzivite kao dosle szto ste. Jaki zubi i tvrd orah slome; a kamoli glavu od kupusa. Szta bi bilo oducziti trske da ne czine poklon pred orkanom? Ko potoke mozze ustaviti da k sinjemu moru ne hitaju? Ko izide ispod divne sjenke prorokova strasznoga barjaka, sunce cje ga sprzzit kako munja. Pesnicom se nada ne rastezze! Misz u tikvi-- szto je nego suzzanj? Uzdu glodat-- da se lome zubi! Nebo nema bez groma cijenu; u fukare oczi od splaczine. Puczina je stoka jedna grdna-- dobre dusze, kad joj rebra puczu. Teszko zemlji kuda prodje vojska!" Trgovac ti lazze sa smijehom, zzena lazze suze prosipljucji, niko krupno ka3 Turczin ne lazze. Ne drzzimo ove poklisare, nego da se brzze otrszaju; da im pasza sztogod ne dvoumi; nek zna prijed, pa czini szto mozze. Otpiszi mu kako znasz vladiko, i czuvaj mu obraz ka3 on tebi! "Od vladike i svijeh glavarah Selim=paszi otpozdrav na pismo. Tvrd je orah, vocjka czudnovata, ne slomi ga, al[i] zube polomi! Nije vino poszto pridje bjesze, nije svijet ono szto miszljaste, barjaktaru darivat Evropu-- grehota je o tom i misliti! Velja kruszka u grlo zapadne. Krv je ljudska ra3na naopaka, na nos vam je poczela skakati; prepuniste mjeszinu grijeha! Pucze kolan sveczevoj kobili; Leopoldov hrabri vojevoda, Sobijevski, vojvoda savojski salomisze demonu rogove. U cjitapu ne pisze jednako za dva brata jednoimenjaka; pred Beczom je Burak posrnuo, obrnusze kola niza stranu. Ne trebuje carstvo neljudima, nako da se pred svijetom ruzze. Divlju pamet a cjud otrovanu divlji vepar ima, a ne czovjek. Kome zakon lezzi u topuzu, tragovi mu smrde neczovjestvom. Ja se sjecjam szto si recji htio. "Tragovi su mnogi do pecjine"-- za gorske se goste ne pripravlja[j]; u njih sada druge misli nema do szto ostre3 zube za susjede, da czuvaju stado od zvjeradi. Tijesna su vrata uljaniku; za medjeda skovana sjekira. Joszt imate zemlje i ovacah, U vas stenje na svakoju stranu, zlo pod gorim, kao dobro pod zlom. Spusztavah se ja na vasze uzze, umalo se uzze ne pretrzze; otada smo viszi prijatelji, u glavu mi pamet ucjeraste." Eto pisma, pa sad put za uszi; dajte mu ga da se razgovori! Drz[i], ridzzale, uzmi ovaj fiszek, ponesi ga na poklon veziru i kazzi mu da je to cijena koje drago glave crnogorske. Kakav fiszek na poklon veziru, samovoljni kavurski hajducze! Ne zbori se tako s vezirima, no dje dodju donose groznicu, suze skaczu same na oczima i zahuczi zemlja od kukanja! Da nijesi u kucju doszao, znao bih ti odgovorit divno; ema hocju neszto svakojako. Zar obadva nijesmo hajduci? On je hajduk roblja svezanoga, on je bolji, e visze ugrabi; ja sam hajduk te gonim hajduke, glasnija je moja hajduczina. Ja ne przzim zemlje i narode, ama mnogi grdni muczitelji na nos su se preda mnom pobili; mnoge bule vasze kukajucji za mnom crna kluvka razmotale. Vidite li ova dva djavola?! Oko szta se oni dva poklasze, jedan drugom oczi iskopasze? Za njima su tridest kokoszakah, mogu zzivjet kao dva sultana da im dade nekakva nesrecja. I szto mi je do njihove svadje-- a voli3 bih da nad@jacza manji; a ti, aga, brade ti sveczeve? A ja voli3 da nad@jacza viszi. Raszta ga je bog viszega dao; kad je viszi, neka je i jaczi! Novi Grade, sjedisz na kraj mora i valove brojisz niz puczinu, kako starac na kamen sjedecji szto nabraje svoje brojanice. Divna sanka szto si onda snio! Mleczicji te morem poduzesze, Crnogorci gorom opasasze, sastasze se u tvoje zidove, okropisze krvlju i vodicom, te otada ne smrdisz nekrszcju. Topal=pasza su dvadest hiljadah da pomozze Novome hitasze; sretosze ga mladi Crnogorci na Kameno, polje pouzano. Turskoj kapi tu ime poginu, sva utonu u jednu grobnicu; mozz[i] i danas vidjet koszturnicu. Kud, serdare, hocjesz s tom pasinom? Koje cje ti jade svrh haljinah? Pritiska me sve nesrecjna mora; kako zaspim, ne da mi krknuti. Kakva mora i kakva zla srecja! Tu niti je more ni vjesztice, no si eto ka3 czabar debeo, pa te salo, kad lezzesz, zaduszi; mene nikad joszt pritisla nije. A mene je ona dodijala; svagda nosim rena uza sebe i trnovu draczu u optoku; ali od nje niszta bolje nije no pa3s pruzzit od@zgor svrh haljinah. Kako smrde ove poturice! Opazzasz li ti sztogod, Rogane? Ka3 u zli czas, knezze, ne opazzam! Kad blizu njih sjedim u skupsztinu, ja nos drzzim svagda u rukama; da ne drzzim, bih se izbljuvao. Pa sam stoga na kraj i uteka3, e blizu njih ne bih osvanuo. Evo vidisz kako smo daleko, i opeta ona teszka vonja od nekrsti ovde zaudara. Koji su ti jadi, Manduszicu, te se svu nocj s nekim razgovarasz? Ne, Rogane, nemoj ga buditi, e on u san ka3 na javi zbori; a cjemo ga sztogod raspitati, da se barem dobro ismijemo. Danu, Vucze, szto ono zborasze za naszega bana Milonjicja? Je li czegrst kakva medju vama? Nije, brate, niszta medju nama, no mu neszto oko snahe zborim. A szto je to, kazzi mi natajno! Ljepsza mu je od vile bijele, nema punao osamnaest ljetah, zzivo mi je srce ponijela! Raszta ti je srce ponijela? Ima raszta, rugasz li se zbilja? Raszta druge3 nema na svijetu! Da nijesam s banom Milonjicjem devetorostruko kumovao, bih mu mladu snahu ugrabio, pa s njom bjezza3 glavom po svijetu. Ne djetinji, kukala ti majka; zbilja ti je pamet svu popila. Al[i] je djavo, ali su madjije, ali neszto tezze od oboje: kad je vidju dje se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti. Pa sve mogah s jadom pregoreti, no me djavo jednu veczer nagna, u kolibu nocjih Milonjicja. Kad pred zoru, i nocj je mjeseczna, vatra gori nasred sjenokosa, a ona ti odnekuda dodje, ukraj vatre sjede da se grije. Czuje da svak spava u kolibe, pade kosa do nizze pojasa, pocze kosu niz prsa czeszljati, a tankijem glasom naricati kako slavlja sa dubove grane. Tuzzi mlada djevera Andriju, mila sina Milonjicja bana, koji mu je lanih poginuo od Turaka u Dugu krvavu; pa se snahi ne dao ostricji: zzalije mu snahin vjenac bilo nego glavu svog sina Andrije. Tuzzi mlada, za srce ujeda, oczi gore3 zzivje od plamena, czelo joj je ljepsze od mjeseca, i ja placzem ka3 malo dijete. Blago Andrij[i] dje je poginuo, divne li ga oczi oplakasze, divna li ga usta ozzalisze! + Ne pitaj ga, amanati, + za takve stvari, dok se nije szto izbleja3! Da vi priczam szto mi se prisnilo: Naroda se bjesze mnogo diglo, kao nekud da krste nosimo; sunce pecze, da oczi iskocze, i tvrdja je kudijen idemo. Dok sidemo ka3 na ovo polje, poczinemo pod jednu jabuku, ispod koje i potoczicj vrasze. Svi se u hlad pod njom sabijemo, uberemo zrelijeh jabukah, kao cukar svaka bjesze slatka; pop oczita pod njom evandjelje. U to doba pet Martinovicjah digosze se jedan za drugijem i za njima tri czetiri druga. Sav ih narod gleda kud odosze, a oni ti stube, te uz crkvu; na oltar se od crkve popesze i na njemu krst zlatni metnusze. Krst zasija ka3 na gori sunce i sav narod na noge ustade, czasnome se krstu poklonisze. U tome se razbudih od straha! Srecjan bio, divno li si snio! Na czudo sam i ja na san bio branecji se od neczijeh pasah i pet szest sam maczem presjekao. Da sam djegodj u czetu krenuo, doista se bih pokla3 s Turcima. Ja sam nocjas bio u svatove i sa bulom zzenio Bogdana; u crkvu je naszu pokrstismo, pokrstismo, pa ih privjenczasmo. Ja sam Ozra nocjas na san gleda3. Bjesmo poszli dvjesta Ozrinicjah, i toliko pocjerali konjah, da uzmemo punje arandjelsko. I vrati se s picjem iz Kotora; poju ljudi, gadju iz puszakah; kad dodjosmo navrh Potoczinah, ali sjede oko trista drugah, na svakoga toke i oruzzje. Pomislimo: ko cje ono biti? Kakvi gosti? Nije im vrijeme! Kad ali je ono stari Ozro i birani za njim Ozrinicji (nije od njih nijednoga zziva); pucze na nas svake grdne jade szto u Czevu crkvu ne gradimo Arandjelu, da ni svud pomaga. Ondena se malo ne poklasmo, i sad drktim od njegova straha! Ja po svu nocj prtljam i snijevam dok se dignem, ja sve zaboravim. Knezze Bajko, ti si neszto sjetan? Szto cje biti, to ne mozze procji; nego priczaj, da i nije milo. Hocju, knezze, sve mi jedno biva! Ja sam nocjas grdan san vidio: sve oruzzje svoje u komate. Bez zla mi se obicji ne mozze i bez neke bratske pogibije; jer kad god sam taki san gledao, pripravlja3 sam szto mrcu trebuje. Manduszicju szto si neveseo? Szto ne priczasz szto si nocjas snio? Ni szto snio, ni priczat umijem, no sam svu nocj kao zaklan spava3. Ja cju priczat, kad svi ostaviste: vidjeh na san Draszka Popovicja; a meni se ka3 u zarok stjeca, i reka3 bih, eto ga niz polje. Gledaj czuda, szto je jadni czovjek! Mi se dosad niszta ne sjecjasmo najboljega naszega vojvode; a dje bio Draszko Popovicju? Hodio je do u Mletke Draszko. Kado Szendjer na Kotor udara, sta grad biti topom bukovijem. Pop Szcjepan se tad u Kotor nagna, godi jednom topom sa Kotora, Szendjerovu pogodi lubardu, u grlo joj zrnom ugodio, slomi mu je u trista komatah. Tad zadobi platu u principa, na godinu stotinu cekinah. Pop je pao ljuto od starosti, pa je Draszko u Mletke hodio da donese od Mleczicja platu. Navrtite te pet szest ovnovah, da ruczamo, da doma idemo. Priczaj sztogod, Draszko, od Mletakah! Kakav narod bjesze na te strane? Kakav narod, pitasz li, Rogane? Ka3 ostali-- ne bjehu rogati. Znamo, czocze, nijesu rogati, no bjehu li zgodni i bogati? Bjesze, brate, dosta lijepijeh a grdnijeh deset puta visze, od bruke se gledat ne mogahu. od bogatstva bjehu poludjeli, djetinjahu isto kao bebe. Svi nuglovi punani praznovah; muczahu se, da im oczi prsnu, da oderu koru leba suha. Gledao sam po dva medju sobom dje uprte kakvu zzenetinu tjelesine mrtve i lijene, potegla bi po stotinu okah, pa je nose proz gradske ulice usred podne tamo i ovamo; ne boje se czesti ni posztenju, tek da steknu da se kami rane. Bjehu li im kakve kucje, Draszko? Bjehu kucje na svijet divota! Ama bjesze muke i nevolje: cjeskota ih nesretnja davljasze, smrad veliki i teszka zapara, te nemahu krvi u obrazu. A kako te, zbilja, doczekasze? Ko m[e] u zli czas doczekiva, Vucze? Ja nijesam ni pozna3 nikoga, a kamoli da me ko doczeka3. No mi ona ruzzna mjeszavina ne davasze iz kucje izacji: svagda graja bjesze oko mene, kada hocjah po gradu izacji, kao u nas bijele nedjelje, kad se krenu momczad u maszkare. Da jednoga ne bi prijatelja, glavom sina Zana Grbiczicja, svoga doma vecj ne cjah gledati, nego kosti tamo ostaviti; a on me je bratski doczekao, vodio me svuda po Mletkama. A bjehu li junaci, vojvoda? Ne, bozzja ti vjera, Manduszicju, o junasztvu tu ne bjesze zbora! Nego bjehu k sebi domamili, domamili pa ih pohvatali jadnu naszu bracju sokolove, Dalmatince i hrabre Hrvate, pa brodove njima napunili i tiska[j] ih u svijet bijeli, te dovukuj blago iz svijeta i pritiskaj zemlje i gradove. A sudovi bjehu li im pravi? Bjehu, brate, da te bog saczuva! Malo bolji nego u Turczina. Bjesze jedna kucja prevelika, u kojoj se gradjahu brodovi; tu hiljade bjehu nevoljnikah, svi u ljuta gvozzdja poputani, te gradjahu principu brodove; tu od placza i ljute nevolje ne mili se uljesti czovjeku. Jedni suzznji bjehu prikovani u putima na velje brodove, te vozahu po moru brodove; tu ih ljetnje gorijasze sunce i davljahu kisze i vremena, ne mogahu iz veze szenuti, tu czamaju i dnevi i nocji. Najgore im pak bjehu tavnice pod dvorove dje duzzde stojasze; u najdublju jamu koju znadesz nije gore no u njih stojati, konj hocjasze u njima crknuti, czovjek paszcze tu svezat ne szcjasze, a kamoli czojka nesretnjega; oni ljude sve tamo vezahu i davljahu u mracznim izbama. Sav protrnem, da ih bog ubije, kad pomislim na ono straszilo! Niko zzalit ne smije nikoga, a kamoli da mu szto pomozze. Kada vidjeh viteszku nevolju, zabolje me srce, progovorih: "Szto, pogani, od ljudih czinite? Szto junaczki ljude ne smaknete? Szto im takve muke udarate?" Dok Grbiczicj meni popriszapta: "Nemoj takve govorit rijeczi! Ne smije se ovde pravo zborit; tvoja srecja-- ne razumjesze te." I czujte me szto vam danas kazzem: poznao sam na one tavnice da su bozzju grdno prestupili i da cje im carstvo poginuti i boljima u ruke uljesti. Budi li se ti tako proriczesz, miszljahu li u svijet za koga? Nema toga ko s[e] ne boji czega, da niczega, ano svoga hlada. Oni straha drugoga nemahu do od zzbirah i do od szpijunah; od njih svako u Mletke drktasze. Kad dva zbore sztogod na ulicu, trecji uho obrne te slusza, pa onaj czas trczi sudnicima, kazzi ono szto oni zborahu, i popridaj sztogod i pogladi. Sud onaj czas ona dva uhvati, pa na muke s njima u galiju. Od toga ti bjehu poginuli, medju sobom vjeru izgubili. Kolike su s kraja u kraj Mletke, tu ne bjesze ni jednoga czojka jedan drugog koji ne drzzasze za tajnoga zzbira i szpijuna. Grbiczicj se meni kunijasze da su jednom zzbiri i szpijuni oblagali jednoga principa pred senatom i svijem narodom, i da su mu glavu otkinuli basz na stube njegova palaca. Kako ih se drugi bojat necje, kad mogasze oblagati duzzda?! A bjesze li igre u Mletkama, kao ovo te se mi igramo? Bjesze igre, ali drugojacze. U jednu se kucju sakupljahu, poszto mrkni i poszto veczeraj. uzzdi u njoj hiljadu svijecjah; po zidu joj svud bjehu panjege, cijele se napuni naroda, tako isto i kucja ostala; svud moga3sze iz zida vidjeti, dje virahu ka miszi iz gn[i]jezda. Dok se jedna podizze zavjesa, trecji dio od kucje otvori. Bozze dragi, tu da vidisz czuda! Tu izmilje nekakvoga puka, to ni u san nikad docj ne mozze, svi szareni kao divlje maczke; dok ih stade pod kucji krivanja, dje ko bjesze zapljaska rukama; imah mrtav padnut od smijeha! Malo stade, oni otidosze, a za njima drugi izidosze. Takve bruke, takvijeh grdilah nigdje niko joszt vidio nije! Nosine im po od kvarta bjehu, istresztili oczi kao tenci, a zinuli ka kurjaci gladni; a drvene noge nasadili, pa idjahu kao na kljuczeve; oblaczili prnje i jaczine,-- usred podne da ga czovjek sretne, sva bi mu se kosa najezzila. Dokle neko, da mu bog pomozze, iz onijeh panjegah zavika: "Bjezz[i], narode, e izgore kucja!" Bozze dragi, da tu bruku vidisz! Stade jeka, klepet i lomjava, stade piska, kape popadasze, stotina ih ispod nogah osta; sve se nabi, da krknut ne mozze, kao stoka kad je zvjerad gone. Te mi opet sjutradan na igru; kad u kucju nigdje niko nema, no je pusta kucja zatvorena. I joszt cju vi jednu sprdnju priczat, (a znam czisto vjerovat necjete) vidio sam ljude u Mletkama dje na konop skaczu i igraju. To ne mozze bit istina, Draszko, nego su ti oczi zamasztali. Ne znam niszta, no sam ih gledao; i sam mislim da je masztanije. A da szto je nego masztanije! Ja sam czuo od jednoga djeda, u Boku su jedni dohodili iz Talije, ili otkud drugo, na nasz pazar isti izlazili pa viknuli cijelu narodu: "Pogledajte onoga kokota!" Kad pogledaj onoga kokota, ali szljeme za nogu potezze,-- kad onaj czas nije nego slamka! Drugom vikni: "Posluszaj narode: svak cje sada grozd u ruku imat, grozdu cjete britve prinijeti, nemoj koji grozda okinuti!" Dokle svako za po grozd uhvati, prinijesze britve grozdovima; kad vidjesze czudo nevidjeno, svaki sebe za nos dohvatio, dogna britvu do svojega nosa! Dokle trecji savrh zida vikni: "Czuj, narode, ne potopite se!" U to rikni niz pazar rijeka; ili bilo muszko ili zzensko, svak, da gazi, uzdigni haljine; kad ni vode ni od vode traga, no svak diga3 u pazar haljine, i krenuo ka3 da vodu gazi! Kad vidjeli e ih pogrdisze, skoczi narod, i bi ih pobili, no uteci u Kotor Latini. To igranje isto je ovakvo szto na konop igraju, vojvoda! Pojahu li uz gusle lijepo? Kakve gusle i kakvu nesrecju! Tu za gusle ni zbora ne bjesze. Ada za svu igru bez gusalah ja ti ne bih paru tursku dao. Dje se gusle u kucju ne czuju, tu je mrtva i kucja i ljudi. Za svaku te rabotu pitasmo; a gleda li principa, vojvoda? Gledah, brate, kao tebe sada. A bjesze li kakav, amanati? Bjesze czovjek te od srednje ruke; da ne bjesze pod onim imenom, ne szcjasze se bojat od uroka. Kako li se zvasze, vojevoda? Valijero, i vecj ne znam kako. Pita li te szto za ove kraje? Pita, brate, ne znam ni sam kako. Ja izidoh pred njim s Grbiczicjem, poklonih se kako mi rekosze; put mene se poosmjehnu princip, raspita me za nasze krajeve, i szcjah recji: ljubi Crnogorce, jer spomenu sve redom bojeve dje su naszi pomogli Mletkama. Pa poslijed pocze djetinjiti; zapita me za nasze susjede, za Bosznjake i za Arbanase: "Kad uhvate-- kazze-- Crnogorca bilo zziva al[i] mrtva u ruke, hocje li ga izjest, szto li rade?" Dje izjesti, ako boga znadesz, ka3 cje czovjek izjesti czovjeka? "Ma sam czuo-- opet mi govori-- jedan narod tamo zmije jede." Kakve zmije, czestiti principe, a gadno je na put pogledati, sve se dlake najezze czovjeku! Ja mnim te je doczeka3 lijepo? Ne lijepo nego prelijepo: obecja mi i szto mu ne iskah! blago meni jutros i dovijek, evo srecje za sve Crnogorce, dajbudi cju povest dosta praha, da s[e] imaju czim biti s Turcima. Kad poslijed, sve ono izlinja, ka3 da niszta ni zboreno nije! I posad mu ne bih vjerovao, mlijeko je da recze bijelo. A kako te ra3njahu, vojvoda, bjehu li im lijepa jestiva? Tu ne bjesze jela izvan leba; no donesi nekakve preslaczke, po tri ure lizzi, dokle ruczaj. Dva dijela tu bijasze puka joszte mladi a obezubili, sve lizzucji one poslastice; od zzelje se sad najedoh mesa. Fala bogu, jest veliko czudo! Vidite li ovde u Kotoru basz ovoga Sovru providura i ostalu gospodu mletaczku? Voli3 su ti kokosz ali jaje nego ovna ali grudu sira! Koje czudo mogu na godinu kokoszakah oni pozobati! Pa pogini u ono gospodstvo, spuszti kulje, a obrivi brke, a pospi se po glavi pepelom, a brnjice ka3 zzene u uszi. Kako tridest napuni godinah, svaki dodje kao babetina, od bruke se gledati ne mozze; kako podji malo uza stube, ublijedi kako rubetina, a neszto mu zaigraj pod grlom, rekao bi, oni czas umrije! Divna plecja, a divno li pisze! Blago tebi za dovijek, starcze, czudno li cjesz neszto dozzivjeti! Koje drzze da je nasza strana, al[i] od krsta ali je od stuba? Mi smo vazda od krsta drzzali. Hiljadu sam plecjah oglodao, ali ove ne vidjeh nesrecje. Czije ovo plecje te ga gledam? Njegova se kucja ugasila, u nju necje kokota pojati; a evo je nasred njega szuplje, ka3 da si ga szilom proszupljio, a po njemu dvadeset grobovah, i ni jedan nije izvan kucje. Ima ovaj dvadeset govedi, guvno mu je kod kucje lijepo, na kucju mu szljeme dosta jako, jaki su mu i lijepi konji; krije negdje zamotuljak parah, ma bih reka3 da ih nije mnogo, i za njih mu svi u kucji znaju. Czudna negdje pustoga plijena, no je krvav, da ga bog ubije; Kosovo je oko njega leglo! Szto bajete kao bajalice Szto cje znati mrtve kosturine kako cje se kome dogoditi? Koje jade ti tobozz mudrujesz? A ti visze u njima proriczesz no koji mu drago desetinja. Ne dasz nigda plecja oglodati, no ih grabisz iz ustah ljudima; meni si ih stotinu uzeo, da djavola pridje u njih vidisz; u to ti je proszlo po vijeka. Danu, Vucze iz Ljeszeva Stupa, uzmi gusle da nas razgovorisz; kad je dobro, neka je i bolje. Czevo ravno, gnjijezdo junaczko, a krvavo ljudsko razbojiszte, mnoge li si vojske zapamtilo, mnoge li si majke ojadilo! Ljudske su ti kosti zatrpale, ljudskom si se krvlju opjanilo! Vazda ra3nisz od Vidova dana junaczkijem i konjskijem mesom gavranove i mrke vukove. Straszno l[i] bjesze jednom pogledati: dim te crni bjesze priklopio, sto hiljadah pritislo Turakah; oko tebe puszke grmijahu, frisztijahu hiljade momakah a graktahu na jata vranovi. Iza tmine i sunce ogrije: pred veczer se nad tobom izvedri, Turke mrtve po tebi brojasmo, pogodit se nigda ne mogasmo oko broja koliko ih bjesze. Danu, Vucze, nemoj prekidati, razgovora bez takvoga nema. + Ne umijem, vojvoda, pa je ljepsze ostaviti. Ko je ono, ka3 da su mahniti? Ono su ti svati Mustaficja, a zzeni se Suljo barjaktare sinovicom s Oboda kadije. Ma nijesu svi svatovi Turci, nego ima i Crnogoracah? Ima ondje i Crnogoracah malo manje nego polovina. Kud su szcjeli podtrpezne kuczke, Brankovicji i lizzisahani; szto im hocje drusztvo sa Turcima? A kakva je to vrazzja zzenidba, kad vjenczanja nikakva nemaju, no zziviju ka3 ostala stoka? U Njih nema nikakva vjenczanja, no pogodbu nekakvu uczine, ka3 da kravu napoli predaju. Oni zzene u czeljad ne broje, no ih drzze ka prodano roblje. Oni kazzu: zzena je czovjeku slatko vocje al[i] peczeno jagnje; dok je takva, neka je u kucju nije l[i] takva, sa njom na ulicu. Hvala bogu, pasjega mileta, Dje dopire, tu zakona nema; zakon mu je sto mu srce zzudi, szto ne zzudi, u koran ne pisze. Gergeleze, krilo od sokola, te na hata u raju polecje samovoljno, bez nikakva zora, pred proroka da pridje izadjesz; hurije te divne zarobisze te si nama tako zakasnio. Izlaz[i] k nama, czasa ne poczasi, na tvojega krilata halata! Ne zaborav[i] sablje i mizzdraka i tvojega bicza paklenoga, jer su vlasi uszi podignuli, da okupisz stoku u torinu, vuci su ti ljuto pogladnjeli. Nek[a] ti sine sablja damaskija, da ne laju paszczad na proroka. Dje si, Marko, nagnuta delijo? Iako si turska pridvorica, al[i] si opet nasza perjanica! Pojasz[i], Marko, tvojega szarina, od oruzzja niszta ne uzimaj do tvojega teszka szestoperca, njim Aliju zgodi medju plecja, pa mu na czast prorok i hurije! Ilderime, sveczev buzdovane, malo li ti bi krstove vjere medj istokom i medju zapadom da istrczesz hata krilatoga, damaskiju da krvi napojisz, da najstrasznim postanesz szehitom, no se dizze da Fatimu cjerasz, jedinicu svetoga proroka? Tu sagr[i]jeszi bogu i proroku; ko im skrivi, on im grdno plati! Al[i] ti prosto dinovo mlijeko Kada Bosni salomi rogove, kad sve pokla szto ne posuneti; samo fakir ostavi fukaru, da nas sluzzi, a pred krstom tuzzi. Obilicju, zmaju ognjeviti, ko te gleda, blijeszte mu oczi, svagda cje te svetkovat junaci! Mrcino nam krunu ne upuszti, kad padiszi stade pod vilice, kada dinu zagazi u czorbu. Sad te vidju na tvojega Zzdrala, dje razgonisz kod szatora Turke. Szta l[i] cje biti, ko cje ugoditi? Srb i Turczin ne slazze se nigda, no cje pridje more oslaczati, Drzz[i], Alija, kurvino kopile, Kotarke se mlade razbjezzasze! Sramota je sivome sokolu cjerat dugo jato jarebicah, pa za sebe ne ulovit mesa. Udri, Tale, tvojom drenovaczom, pod njom puczu rebra ka3 orasi! Polovina glave izgubite, tako vocje nije za kavure. Bjezz[i], Komnene, zadrta delijo, kad si takvu srnu ulovio; vecj si dosta odmorio krila, nijesu ti daleko Kotari, vjera ti je Hajki omilila, jedva czeka da ti se prekrsti. Zabobonji, starino Novacze, svrh Klisure, ka3 si nauczio, jer su dinu uszi zaglibile; probudi mu buhe u kozzuhe. Ne puszt[i], Bajo, zziva djavoljega; neka svati ne bude3 planine bez pitanja tvoga al[i] Limova. Ne placz[i], majko, dilber=Fatimu: udata je, ne ukopata; ruzza s struka nije pala svog, no u bostan preneszena svoj. Fatimu cje Suljo drzzati kako oczi svoje u glavi. Fatima je strukom divota, oczi su joj dvije zvijezde, lice joj je jutro rumeno, pod vijencem gori Danica; usta su joj paro3m srezana, usne su joj ruzzom uzzdene, medj kojima katkad sijeva snjezzna grivna sitna bisera; grlo joj je czista fildisza, b[i]jele ruke-- krila labuda; nad cvijecjem pliva zornjacza, a voze je vesla srebrna. Blago odru na kom poczine! Soko mrzi polja od praszine, soko necje zzabu iz luzzine, soko hocje visoku liticu, soko trazzi ticu jarebicu; jarebica tanka i plasziva, ma tijela kako vatra zziva. Ne dangubi, svatski prvijencze, sahati su danas ka3 godine, hocje nam se Sulju uduzziti. Bog je dragi nekoliko dana tandarihe zemlji poklonio; grehota je da ih potkidamo. Czudne bruke, grdne mjeszavine! Czujaste li kako se pojasze? Zaludu se nedruzzina druzze; sve nekakvi prigovori stari: Milosz, Marko, Mujo i Alija! Pripravlja se, dok odjednom pukne; vecj previre kapa na sve strane. Ema szta se druzze s krvnicima, a u jedan kota3 da ih svarisz, ne bi im se czorba smijeszala?! Bezobrazne, obrljane kurve, povukusze te nam obraz grde! Junaczkoga ne znaju posztenja, a ne bi se vukli za Turcima. Mrzni3 su mi oni nego Turci, a ni mislim za njih ni za Turke. Badava se inate s Turcima, kad im lizzu ka3 paszczad sahane! no im ne da podmukla lisica. Vidite li onoga kadije? Druga nema u czetiri zemlje; u njega su medene rijeczi, uvija se ka3 vrag oko krsta, ama punan gube i lukavstva; krvnika ga riszcjanskoga nema-- zaklala ga puszka crnogorska! Kuda si mi uletio, moj sokole, od divnoga jata tvoga, brate, rano? Da l[i] nevjerne ne zna Turke, bog ih kleo! e cje tebe prevariti, divna glavo, moj svijete izgubljeni, sunce brate, moje rane bez prebola, rano ljuta, moje oczi izvadjene, oczni vide?! Kome bracju ti ostavi, bratska hvalo, i staroga baba Pera, kuku, Pero! I tri mlade sestre tvoje, kukavice? Sedam snahah szto oszisza? Njima prazno! Szto ne czuva mladu glavu, ljudska vilo? Szto krvnika njom nasladi, bratska diko? Na vjeru te posjekosze, nevjernici! Divno l[i] Travnik okitisze, to platili! sa lijepom glavom tvojom, kuku! lele! Ko cje czete sakupljati, czetovodja, ko l[i] krajini branit[i] krilo, bratsko krilo, ko cje turske glave sjecji, ostra sabljo!? Da pogibe u boj ljuti, ubojnicze, dje se srpski momci grabe, mlado momcze, oko glavah i oruzzja, proste rane!-- no na vjeru u nevjere, vjerna glavo! Da mi se je pomamiti, sestri crnoj, da te kako zaboravim, kukavica, e prezgodna glava bjesze, mladi brate! Da uz cara sjedijasze, mudra glavo, szcjasze carev vezir biti, sestri tuzznoj; da kod kralja sjedijasze, moj vladiko, djeneral mu szcjasze biti, moja ruzzo! Da se mogu razgovorit, srce moje, a sa mrtvom tvojom glavom, kam da mi je! da ti crne oczi vidju, oczi moje, da poljubim mrtvu glavu mjesto brata, da oczeszljam dugi perczin, jaoh meni! i junaczku czalmu svezzem, sestra grdna! U krvniczke sad si ruke, platili te! nagrdicje krasnu glavu, prekrvnici. Ti cjesz mnogo bracje nacji, kuku nama! biranijeh sokolovah, kuku, bracjo! po bedemu od Travnika, bog ga kleo! Glave bratske poznat necjesz, nama prazno! Kud cje tvoja mlada ljuba-- kuku njojzi! dvoje djece tvoje ludo, siroczadi?! Szto cje jadni djed ti Bajko, moj Batricju, koji te je odnjivio, teszko njemu!? Proste tvoje ljute rane, moj Batricju, al[i] ne prosti grdni jadi, kuku, rode! e se zemlja sva isturczi, bog je kleo! Glavari se skamenili, ka3m im u dom! Hvala bogu, velike zzalosti szto nas nadje danas iznenada! Oh do boga, aoh dovijeka, da czudno li s glave pogibosmo! Osamdeset vecj imam godinah; sto puta sam gleda3 Crnogorce, gleda3 Turke, a gleda* Latine, mlade glave onakve ne vidjah! U ove se gore nigda nije onakvoga mladeta dizalo. Ono bjesze junak pod krilima! Gleda3 sam ga dje skacze s momcima: skoczi s mjesta czetrnaest nogah, a iz trke dvadest i czetiri; po tri konja zagona preskoczi. Szto je fajde kriti ono szto je? Onakvoga sivoga sokola Crnogorka joszt radjala nije! Ne mogasze czovjek nigda znati al[i] je zgodni3, ali je valjasti*, al[i] je mudri3, ali je ljubavni*! Szest putah sam s njim na muku bio, dje prah gori pred oczi junaczke i dje glave mrtve polijecju; josz takvijeh oczih gvozdenijeh ja ne vidjeh u jednoga momka, a nemasze joszt dvadest godinah. I szto cju vi kriti, Crnogorci, zzivo mi je srce pokosio i naszu je zemlju ocrnio! On ne bjesze no slamo nastao,-- Crnogorca vecj bjesze svakoga, on gotovo preteka3 junasztvom; sedamnaest ali osamnaest bjesze glavah posjeka turskijeh! Bog ga jaki i mrtva ubio, kako moga vjerovat Turcima, tere im se na vjeru opuszta? Vjeran bjesze junak mimo ljude, pa ga ono paszcze Cjorovicja izbezumi nekako na bratsku, te sramotno, crn mu obraz bio! Je li mu se kucja iskopala? Ne, serdare; ali szto za fajdu? Ostalo je dvoje djece muszko, jedno drugom vode dat ne mozze, i zgodna su ka3 dvije jabuke. Nego ko cje djecu doczekati? Kolika mu brata ostadosze? Sedam bratah, svi sedam jednaci. Hocje knezze; ali szto za fajdu? Kako zaszto? Szto govorisz, czocze? Da ga mogu dobro osvetiti, ka3 da bi ga iz groba dignuli!-- Ada ova nesrecjna nevjesta te se danas ubi medju nama ljucje mi je na srce zavila no nesrecjna glava Batricjeva. Ne zbori nam, knezze, za te jade; ni ovakve joszt nije zzalosti na mnogo se mestah dogadjalo; no joj pucze srce u prsima a obrnu svijet naopako za onijem sivijem sokolom, pa ne moga odoljet zzalosti, nego zzivot uze sama sebi. Nevolja je, bracjo, da s[e] ubije! Kam bi crka3 od ove zzalosti a ne sestra za onakvim bratom, e predivan bjesze, jad ga nasza3! Kad se szcjasze odjest kud da ide, pa obuci one puste toke, szal crveni svezzi oko glave, a pani mu perczin niz ramena, dvije puszke metni za pojasom, a pripaszi macza o pojasu, a u ruke umi dzzeferdara-- krasna lica, visok kao koplje! Kad pomislim i ja kakav bjesze, raspale se uz mene plamovi! Dobro doszli! Szto je bilo, ljudi? Krenuli ste nekud ka3 na vojsku. To vam nije bez neke nevolje! Da se nije ko pokla3, boga vi? Ne, serdaru, joszt nije pokolja, ema bi se moglo doslutiti. Pope cucki, da[j] im ono pismo te si pisa3 medju svima nama, pa se s njime neka razgovore, e cjemo ih grajom zaglusziti. Szto je bilo? Szto pisze, vladiko? Ne mozze se ono proczitati. Divna pisma, jadi ga ubili, krasno li je na kartu slozzeno, kao da su kokoszke czepale. Pope Micjo, drzz[i] ti ovo pismo, te proczita[j], da znamo szto pisze! + ...um...dam...am... ...bi...nu...no...+...na...sza...ra... Lijepo li ova sablja czita, divno li nas danas razgovori! Amanati, dje nauczi tako? Jesu li te u Mletke sziljali? Kada svoje tako osijecasz, a da szto bi s tudjijem czinio? Ti se, Vucze, ka3da sa mnom rugasz? Kakav nauk, takvo i czitanje; da sam ima3 boljeg uczitelja, te bih i ja danas bolje czita3. Ka3 je, da je, o njemu se bavim; Ja ti ne bih predavao bira, da se sluszam, zrno dadjavolje. I ne daju zzita ni u szaku, do po runo i po grudu sira; pa i to mi daju ka3 na silu. Da li ne znasz nasze davaoce? Amanati, ne naijedi se: a kako im czitasz leturdjiju, kad ovako u pismo zatezzesz? Amanat mi, ja je i ne czitam, niti mi je knjiga za potrebu, nit je kada u crkvu otvaram. Napamet sam dobro utvrdio leturdjiju, krstit i vjenczati, ka i druge pomanje potrebe; pa kad mi je koje za potrebu, ispojem ga ka3 pjesnu na usta. Czudna popa, jadi ga ne bili, u svijet ga ovakvoga nema. Danu priczaj koji szto ste doszli, da idemo, da ne zamrczemo. Priczacjemo, a imamo dosta! Prosta sablja po sto putah turska, od Kosova koja nas sijecze, pri zlu tome, ako je istina. Evo ima szest sedam godinah ka3 dohodi jedna proroczica medju nama-- iz Bara se kazze; dava trave i neszto lijeczi i zapise neczesove gradi, da czovjeka puszka ne ubije. Svak je drzzi, oprosti mi bozze, ka3 da duhom svetijem prozire! Donio je djavo medju nama evo ima dvije tri nedjelje; pa je sada, szto nije nikada, udarila kazzivat vjesztice. Dvadest ih je dosada kazala i sama je sebe obliczila; na njih visze no pedeset glavah, szto su one svakoju izjele, a sve djece koja su pomrla i momczadi te puszka ubila. Pa se narod cio pomutio, niko ne zna szto hocje da radi, pomrzjelo sve jedno na drugo. Na czudo smo i na jade bili razdvajucji, da se ne iskolje; jedva smo ih ovamo savili, eda kako vi to preteczete. Czudne stoke, bog ih posjekao, oko szta se imalo poklati! A dje vi je ta zlosrecjna baba te medju vas nozz krvavi vrgla? Evo smo je doveli sa sobom, da pred vama ovo posvjedoczi. Ona zbori da cje sve kazati; i kazzuje, bog je posjekao, ka da czovjek sve oczima gleda. Kazzuj, babo, jesi li vjesztica? Jesam, knezze, nije fajde kriti! A kako se gradite vjesztice? pa tu travu u lonac svarimo, iz lonca se redom namazzemo, iza toga budemo vjesztice. Pa poslijed szto se od vas radi? Kupimo se na mjedeno guvno, niko ne zna do nas dje je ono; na vratila o marczu jaszemo, dogovore krijucji czinimo, kakvo cjemo zlo uczinit kome. Zzivinom se svakom promecjemo; vozimo se na srebrna vesla, ladja nam je kora od jajeta. Zla mrznome czinit ne mozzemo; ako nam je mio ali svojta, trag po tragu njegov iskopamo. Vidite li kako ne zna niszta? Istina je sve szto je kazala; ne bi sama sebe naruzzila da u taj lik nije obesztana. Pa se kaje, stavila se dusze, jere vidi trag ni iskopasze. Sluszai, babo, sve ti vjerujemo: mozze biti i mjedeno guvno, jahati se mozze na vratilo, ma za ladju i vesla srebrna, to ti niko vjerovati necje, jer je sasma prenisztava ladja. Istina je, moj mile, dusze mi! A kako bih danas pridizala, kada visim nogama u grobu? Nego sam se jednom pokajala; volija sam pocji pod gomilu sa svijema te smo toga lika, no zla czinit kako smo do sada, da ako mi laksze duszi bude. Czudna vraga, vidite li, bracjo? Hvala bogu ima li vjeszticah? Ima, knezze, nekijeh rogoszah, pod oblak cje ustrijelit orla! Ti, vladiko, znasz duboke knjige; nalazisz li u njim a vjesztice? Dje vjesztice, szto govorisz, Vucze?! Nema toga ni u jednu knjigu; svrh mene se svi ovde kunite, to su bapske pricze i mudrosti; nego lazze ova babetina, ali mozze neszto drugo biti. Kazzuj, babo, raszta si lagala, al[i], na naszu duszu, pod kamenje. Nije szala szto si uczinila, pomutila tri muczna plemena i krvavu sablju izvadila. Kazacju vam, al[i] na ispovijest, pa czinite szto hocjete sa mnom. Nema, babo, ovde duhovnika, nako cjemo poslat popa Micja, a on knjige uza sebe nema. Nego kazzuj, al[i] cjesz pod gomilu; ne varaj se, drugo bit ne mozze! Kad se spravljah iz Bara ovamo, dok evo ti jednoga kavaza povedi me na Skadar veziru. Vezir bjesze czuo szto se radi, da dogovor medju se imate na domacje udariti Turke; pa me posla da vas ja pomutim, da se o zlu svome zabavite. Nauczi me sve kako cju radit, i recze mi, dusza mu prokleta: "Na tebe se niko stavit necje, jer ti czesto idesz medju njima." Zaprijeti, kad od njega krenuh: "Ne smuti li, babo, Crnogorce, kunem ti se turskom vjerom tvrdom; imasz doma deset unuczadi i tri sina, sva tri ozzenjena,-- sve cju ti ih zatvorit u kucju, pa u zzivi oganj izgorjeti!" Ta me sila, bracjo, nacjerala, te pomutit hocjah Crnogorce. Mozz[i] li znati, ocze igumane, raszta ove gore uzdrhtasze? Ko cje, sinko, bozzju volju znati, ko li bozzja prozreti czudesa? Ada szto je ovaj mjesec crven kako da je iz ognja ispretan? Ni to, sinko, ja ne mogu znati; aljinah je na nebesa dosta, pa bog daje kome kakvu hocje; a meni je svakoja jednaka, tek sam svoje oczi izgubio. Blago vama koji ih vidite, vi ste blizze boga i czudesah! A brojisz li sve tako, igumne? Brojim, sinko, ne prestajem nigda. Doista se mislisz nabrojiti; da li ti se, ocze, ne dodije, a od toga..? Ja bih voli3 sad grivnu orahah, da je jednom po naszki izbrojim, no stotinu tijeh brojanicah da prebiram prstima za fajdu. Ti sve, knezze, na szalu okrecjesz. Danu, ocze, ono ka3 umijesz, ispricza[j] ni sztogod amanati pridje no smo legli i zaspali. Ko te nije czuo dje govorisz, onaj ne zna szto u tebe spava. Hocju, bracjo, to sam i doszao! Ja sam mnoga zazzega3 kandjela na oltaru crkve pravoslavne; pa sam slijep dosza3 medju vama, da podzezzem, koliko uzmogu, i vasz oganj sveti na oltaru, na oltaru crkve i posztenja. + Zbori, ocze; svi cemo sluszati koliko te god + volja, ako cjesz do ponocji. Ja imadem osamdeset ljetah; otkako sam oczi izgubio, ja sam visze u carstvo duhovah, iako mi joszt tijelo duszu kako plamen pod@@zemna pesztera. Ja sam mnogo obisza3 svijeta; najsvetije nebesne hramove szto je zemlja nebu podignula ja sam redom svaki polazio, nasrka3 se dima s zzertvenikah. Penja3 sam se na svesztenu goru, sa koje je straszno pretskazanje svoje sudbe Jerusalim czuo. Razgleda3 sam i sve tri pecjine: dje se sunce hristjanstvu rodilo, dje je nebo jasli osvesztalo, dje su cari nebesnom mladencu pohitali s darom poklonit se. Gledao sam getsimansku basztu, ocrnjenu straszcju i izdajom. Svetu lampu lud vjetar ugasi! Mi vidimo na plodnim njivama dje se grdno trnje rasticjilo, hram Omarov dje se povisio na sveszteni osnov Solomonov, dje Sofija za konjuszku sluzzi. Smijeszna su svojstva nasze zemlje, punana je ludijeh premjenah. Priroda se svakolika pita3 sunczanijem czistijem mlijekom; u plamen se i ono pretvara, danas zzezze szto juczer njivljasze. Kolijevke kakve bi trebale ne imadu sve nasze rijeke; vidimo li mi ova straszila dje pustosze nemilosno zemlju? Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najvisze ludosti, bez poretka najdublja nauka, sna ljudskoga djeca al[i] oczevi. Je li ovo priczina uprava kojoj tajnu posticj ne mozzemo? Je l[i] istina e ovo ovako al[i] nas oczi sopstvene varaju? Iszte svijet neko d@jeistvije, duzznost radja neko popeczenje! Obrana je s zzivotom skopczana! Sve priroda snabd[i]jeva oruzzjem protiv neke neobuzdne sile, protiv nuzzde, protiv nedovoljstva; ostro osje odbranjuje klasje, trnje ruzzu brani oczupati; zubovah je tuszte izostrila a rogovah tuszte zasziljila; kore, krila i brzine nogah, i cijeli ovi besporeci po poretku nekome sljeduju. Nad svom ovom grdnom mjeszavinom opet umna sila torzzestvuje; ne puszta se da je zlo pob[i]jedi, iskru gasi a zmiju u glavu. Muzz je branicz zzene i djeteta, narod branicz crkve i plemena; czest je slava, svetinja narodnja! nove nuzzde radju nove sile, d@jeistvija naprezzu duhove, stjesnenija slamaju gromove; udar nadje iskru u kamenu, bez njega bi u kam oczajala. Stradanje je krsta dobrodjetelj; prekaljena iskuszenjem dusza ra3ni t[i]jelo ognjem elektrizma, a nadezzda vezze duszu s nebom kako lucza sa suncem kapljicu. Szto je czovjek, a mora bit czovjek?! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega, vidi, nije zemlja. Je li javje od sna smucjenije? Ime czesno zasluzzi li na njoj, on je ima raszta polaziti; a bez njega u szto tada spada? Pokoljenje za pjesnu stvoreno, vile cje se grabit u vjekove da vam v[i]jence dostojne sapletu, vasz cje primjer ucziti pjevacza kako treba s besmrtnoszcju zborit! Vam[a] predstoji preuzzasna borba, pleme vi se sve odreklo sebe, te crnome rabota Mamonu; pade na njem[u] kletva besczestija. Szto je Bosna i po Arbanije? Vasza bracja od oca i majke, svi ujedno, i dosta rabote! Krst nositi vama je sudjeno straszne borbe s svojim i s tudjinom! Tezzak vjenac, al[i] je vocje slatko! Voskresenja ne biva bez smrti; vecj vas vidju pod sjajnim pokrovom, czest, narodnost dje je vaskresnula, i dje oltar na istok okre3nut, dje u njemu czisti tamjan dimi. Slavno mrite, kad mrijet morate! Czest ranjena zzezze hrabra prsa, u njima joj nema bolovanja. Porugani oltar jezziczestvom na milost cje okrenut nebesa! Ti nijesi slijep, igumane, kad si tako mudar i pametan! Budale su s oczima slijepe, koje vide, a zaludu vide; trebaju im za proste potrebe ka ostaloj isto zzivotini. A mislisz li, serdare njeguszki, da bi bio ovakvi s oczima? Pjesna dobra spava u slijepca, pogled smeta misli i jeziku. Mozz[i] obisti kad szto hocjesz priczat: kad priczanju tvome pokazze se stvar sasvijem protivna pred oczi, slast i silu izgubi priczanje, um se smuti, a jezik zaplete; czeszcje ne znasz szto si htio recji. no se drzzi sve jednoga puta, ka3 pjan plota kada se prihvati. Da priczamo snove pri kretanju! Ja sam snio szto nijesam nigda, (milo mi je za moje oruzzje): nocjas na san Obilicj prolecje preko ravna Polja Cetinjskoga na bijela hata ka3 na vilu; oh divan li, bozze dragi, bjesze! Czuj, Nikola, knezze dupioski, i ti ruku pruzzajesz na kletvu! Ti si nejak, znasz li, u Crmnicu, a Turcima pred kucjom Crmnica. Krivu kletvu na dom ne ponesi, jer je muka s bogom ratovati! Znaj, vladiko i svi Crnogorci, ja znam divno kako mi je doma; ama imam trista Dupiljanah, nek[a] me izda svako, ka3 i hocje, zadajem vi bozzju vjeru tvrdu, s Turcima se hocjemo poklati, ako cje nam sjeme utrijeti! Kad krv prospem radi svoje vjere, ne bojim se kletve ni drugoga. Kako puszka pukne na Cetinje, grohota cje biti na sve strane; blago tome koga srce sluzzi i ko nije sasma ostario, dosta cje se posla nagledati! + Izdati se necjemo, ama treba da se utvrdimo + kletvom, zdravi3 je posao. Kuni, serdare Vukota, ti, e najbolje umijesz, + a mi cjemo svi vikati: amin! + U pamet se dobro, Crnogorci, (a ko Czinja, biti cje najbolji!) a ko izda onoga te poczne, svaka mu se satvar skamenila! Bog veliki i njegova sila u njivu mu sjeme skamenio, u zzene mu djecu skamenio! Od njega se izlegli gubavci, da ih narod po prstu kazzuje! Trag se grdni njegov iskopao, kako szto je szarenim konjima! U kucju mu puszke ne visilo, glave3 muszke ne kopa* od puszke; zzeljela mu kucja muszke glave3! Ko izdao, bracjo, te junake, koji pocznu na nasze krvnike, spopala ga bruka Brankovicja, czasne poste za psa ispostio, grob se njegov propa3 na ta[j] svijet! Ko izdao, bracjo, te junake, ne predava3 punje ni proskure, nego pasju vjeru vjerovao; krvlju mu se prelili badnjaci, krvlju krsno ime oslavio, svoju djecu na nj peczenu io; u pomamni vjetar udario, Ko izdao, bracjo, te junake, rdja mu se na dom rasprtila; za njegovim tragom pokajnice sve kukale, dovijek lagale! + Amin! Jeste li ih, djeco, nalozzili, u prijekrst ka3 treba metnuli? Nalozzili, djedo, ka3 trebuje, presuli ih bijelom szenicom, a zalili crvenijem vinom. Sad mi dajte jednu czaszu vina, ma dobroga i czaszu od oke, da nazdrvim starac badnjacima. Bog da prosti, vesela praznika! Donesite, djeco, one gusle, dusza mi ih vaistinu iszte, da propojem, odavno nijesam; ne primi mi, bozze, za grehotu, ovako sam starac nauczio. Nema dana bez ocznoga vida niti prave slave bez Bozzicja! Slavio sam Bozzicj u Vitlejem, slavio ga u Atonsku Goru, slavio ga u sveto Kijevo; al[i] je ova slava odvojila sa prostotom i sa veseloszcju: vatra pla3ma* bolje nego igda, prostrta je slama ispred ognja, prekrszcjeni na ognju badnjaci; puszke puczu, vrte se peciva, gusle gude, a kola pjevaju, s unuczadju djedovi igraju, po tri pa3sa vrte se u kolo, sve bi reka3 jednogodisznici; sve radoszcju divnom naravnjeno. A szto mi se najvisze dopada, szto svaczemu treba nazdraviti! Srecjan li si, igumne Stefane, kako te je bog vesela dao! Mladi sinko, lijepi vladiko, samo sobom nocjas je veselo; a duszu sam natopio kapljom, pa se stara igra povrh vina ka3 blijedi plamen po rakiji. To mi katkad starcu budi kosti, spomene ih na mlade godine. Ljepsze stvari nema na svijetu nego lice puno veselosti, osobeno ka3 szto je kod tebe, sa srebrnom bradom do pojasa, sa srebrnom kosom do pojasa, a lice ti glatko i veselo; to je uprav blagoslov visznjega. Ja sam prosza3 sito i reszeto, ovaj grdni svijet ispitao, otrovi mu czaszu iskapio, poznao se s grkijem zzivotom. Sve szto biva i szto mozze biti meni niszta nije nepoznato; szto god dodje ja sam mu naredan. Zla pod nebom szto su svakolika czovjeku su prcjija na zemlju. Prve kaplje iz czasze otrovi najgrcze su i najupornije; o da znadesz szto te joszte czeka! Sv[i]jet je ovaj tirjan tirjaninu a kamoli duszi blagorodnoj! On je sostav paklene nesloge: u nj ratuje dusza sa tijelom, u nj ratuje more s bregovima, u nj ratuje zima i toplina, u nj ratuju vjetri s vjetrovima, u nj ratuje zzivina s zzivinom, u nj ratuje narod sa narodom, u nj ratuje czovjek sa czovjekom, u nj ratuju dnevi sa nocjima, u nj ratuju dusi s nebesima. T[i]jelo stenje pod silom duszevnom, koleba se dusza u tijelu; more stenje pod silom nebesnom, koleblju se u moru nebesa; volna volnu uzzasno popire, o brijeg se lome obadvije. Niko srecjan, a niko dovoljan, niko miran, a niko spokojan; sve se czovjek bruka sa czovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo! Dobra vatra, a joszt bolje vino, malo si se, djedo, ugrijao, pa precziszcjasz svijet na reszeto! Dje si bio danas, amanati, te si doma tako pozno dosza3? Stoja3 u lov toliko nijesi, ranije si svagda dohodio. I dje su ti tjelohranitelji, dva Novaka i barjaktar Pima? Ne bio ih pusztavat od sebe; bio dozvat, dok ti Bozzicj prodje, dva tri sina staroga Martina, jere ti se ja sve bojim, sinko, da cje Turci tebe izgubiti; dvadest tridest da nocjas udare, kako ti se kucja osamila, szto bi szcjeli, to bi uczinili! Ne boj mi se, ako=bog=da, djedo! Ne misli se o tome Turcima; zle su misli i na njih napale. Pa i da bi doszli i stotina, imam ovde desetak djaczadi, u kucju se bismo zatvorili, mi se bili, a ti bi nam pjeva3. Od te pjesne, bozze, me sahrani! Tezza bi mi bila no plakanje; plakanje je pjesna sa suzama! Sluszaj, djedo, da ti neszto kazzem. Kad su prva zvona zazvonila, diga3 sam se da idem u crkvu, ali jeku neczesovu czujem, te ja strczi brzze nakraj polja; iako je lijepo vrijeme, miszljah, skacze voda u Ponoru. Kad prisjedjoh malo ukraj polja, no to brdo nakraj polja jeczi, kako da cje prsnut u oblake. Puszke grme, nebesa se lome, fiska stoji mlade ubojnike. Te ja brzze bolje preko polja; kada dodji pri Djinovu Brdu, al[i] u brdo nigdje niszta nema, no se negdje boj krvavi bije, pa od@zivom brdo uzjeczalo. Mucz[i], budalo, da li Bozzicj nije? Vecj je troje pojalo pjevacah, sada puszke najvisze pucaju; a to brdo ka3 szuplja tikvina, pa glasove hvata od svakuda; vecj za drugo i ne treba niszta, no ponavlja ono szto dje czuje, kao jedna prekomorska tica. Nije, djedo, tako mi rozzdestva, no nekakav pokolj te veliki, od miline uru sam sluszao; dim je crni lega3 nad Bajice ka3 najguszcji oblak o jeseni. Hajd[e] otolen, szto kojeszta drobisz! Dim na Bozzicj, velikoga czuda! Kako cje se svenarodnja zzertva bez oblakah dima ucziniti? Priczajte mi szta je tamo bilo; al[i] ste vuci ali ste lisice? Veseli su glasi, gospodare, klanjamo se bogu i Bozzicju! Najpridje ti Bozzicj czestitamo, czestitamo Bozzicj Gori Crnoj! Mi pet bratah pet Martinovicjah i tri tvoje sluge najvjernije sa sokolom Borilovicj=Vukom poklasmo se sinocj sa Turcima. U pomocj nam ko god czu pritecze, sakupi se vojske kao vode. I szto cju ti duljiti priczanje: koliko je ravnoga Cetinja ne utecze oka ni svjedoka, ni da kazze kako im je bilo, te pod sablju svoju ne metnusmo, koji ni se ne kcje pokrstiti; koji li se pokloni Bozzicju, prekrsti se krstom hristjanskijem, uzesmo ga za svojega brata. Kucje turske ognjem izgorjesmo, da se ne zna ni stana ni traga od nevjerna domacjega vraga. Iz Cetinja u Cjeklicj podjosmo; cjeklicjki se razbjezzasze Turci, malo koga od njih posjekosmo, ma njihove kucje popalismo; od meceta i turske dzzamije napravismo prokletu gomilu, neka stoji za uklin narodu. Blago meni, moji sokolovi, blago meni, junaczka svobodo, jutros si mi divno voskresnula Ja ne vidim, nego czujem dosta. Hajte, bracjo, te se priczeszcjujte bez priprave i bez ispov[i]jesti, a ja miczem sve na moju duszu. Bjesze oblak sunce uhvatio, bjesze goru tama pritisnula, pred oltarom plakasze kandjelo, na gusle se strune pokidale, sakrile se vile u pesztere, bojahu se sunca i mjeseca; bjehu muszka prsa ohladnjela, a u njima umrla svoboda, ka3 kad zrake umru na planinu, kad utone sunce u puczinu. Bozze dragi, svijetla praznika! Kako su se dusze pradjedovske nad Cetinjem danas Uzvijale, igraju se na bijela jata kako jata divnih labudovah kad se nebom vedrijem igraju nad obrazom svijetla jezera. Sokolovi pet Martinovicjah, koje jedna prsa zadojisze a odnjiha jedna kolijevka, dva Novaka s barjaktarom Pimom i vitezze Borilovicj=Vucze, koji prvi udriste na Turke, ko umije vama splesti v[i]jence? Spomenik je vaszega junasztva Gora Crna i njena svoboda! Czuj, narode, svi skinite kape! Hocju spomen da czinim duszama vitezovah naszega naroda; danas cje im najmilije biti, od Kosova nigda kao danas. Vjerne sluge pomjani, gospodi, vladaoce, ma tvoje robove: nepobjednog mladoga Duszana, Obilicja, Kastriota Djura, Zrinovicja, Ivana, Milana, Strahinicja, Relju Krilatoga, Crnovicje Iva i Urosza, Cmiljanicja, vojvodu Momczila, Jankovicja, devet jugovicjah i Novaka poradi halaka, i ostale nasze vitezove! Na nebu im dusze carovale, ka3 im ime na zemlji caruje! Neszto si se zamislio, djedo, ali ti si drijemat poczelo. Ne drijema, nego neszto mislim, pa se czudim za novu godinu, szto je danas oszcjela ljudima? Raszta nije s poczetkom proljecja, kad se sunce sa juga povrati i kad pocznu dnevi napredovat, kad se zemlja obucze zelenju i stvar svaka kad na njoj dobije novi zzivot i vid sasvim novi? Sve jednako, tada ali danas, vrijeme cje svojim tokom hodit; a ovo su stari uredili. Szto je, momcze, otkuda si sada? Eda cjesz ni szto dobro priczati? Ja sam ulak od Rijeke Sada; serdar Janko posla me do tebe da ti priczam szto je kod nas bilo. Priczaj, sinko, szto najbrzze mozzesz. Kako czusmo za boj na Cetinju, da na glavu pogibosze Turci, serdar Janko odmaha otpravi dva momczeta rijeczkim Turcima: ko ne misli na koran pljunuti neka bjezzi glavom bez obzira! Turci momczad kod sebe primami i oboje na Obod objesi. Uto serdar poklicz niz nahiju; svak potrczi k rijeczkomu gradu, al[i] zaludu-- svi utekli Turci u ladjama put bijela Skadra; samo Bogdan szto je pohitao te ubio rijeczkog kadiju. Szcjasze docji serdar s glavarima da ti pricza sve kako je bilo, no nemasze kada ostaviti, razuraju grada Obodnika i sve turske kule i dzamiju, da nasz pazar ne smrdi nekrszcju. "Knez Nikola i svi Dupiljani pozdravljamo naszega vladiku! Piszemo ti szto je kod nas bilo: Kako czusmo szto bi na Cetinju, poklasmo se s naszijem Turcima. Dan i nocj je poklanje trajalo; bjesze puna Crmnica Turakah, deseczara, age, izjelice. Malo ko nam u pomocji dodje; i mi smo ti grdno izginuli, polovina u boj pogibosmo; nestalo je groblja oko crkve, po szestinu u jedan kopamo! Po Crmnici Turke isjekosmo i grad Besac s zemljom izravnismo. Sad ti nema u naszu nahiju obiljezzja od turskoga uha do trupine ali razvaline. Ti, igumne, ne razumje pismo, a bi i ti na njem[u] proplakao: po szestinu ujedno kopaju! Razumjeh ga, al[i] plakat ne mogu; da umijem plakat od radosti, bih plakao sladje nego igda, al[i] kod mene kada poje dusza, suze mi se smrznu od radosti. Pomoz[i], bozze i Mali bozzicju! Kad je radost sa svakoje strane, nek[a] uljeze i ta ludi k nama da nam kucju napuni smijeha! Szto je, Vucze? Grdno li izgledasz! Vidju da si s krvave poljane, gazio si negdje vatru zzivu, i bog znade do tebe samoga jer bez muke ne prskaju toke, ni se lome takvi dzeferdari te s[e] od vitke zzice sakovani. Na Szcjepandan dodje mi odiva iz Sztitarah, ljetos povedena, i kaza mi: "Evo haraczlije u Sztitare da kupe haracze!" Te ja skupi pedeset momczadi i zapadni s njima pod Sztitare da posjeczem Turke izjelice. Puczu puszke Ljeszanskom Nahijom; mislim: idu Turci u haracze, pa na raju stravu udaraju, kad boj czujem u Progonovicje; te ja potecj sa onom druzzinom. A kad tamo, muka i nevolja: udarilo dvjesta haraczlijah, poturice ljuta Arnauta, na krvavu Radunovu kulu. Sam se Radun u kulu nagnao i s njim zzena njegova Ljubica; zzena mlada, ama soko sivi, puni puszke svome gospodaru; Radun gadja s prozora od kule, sedminu je na obor ubio. No mu doszla bjesze pogibija: Turci bjehu slamu i sijeno oko b[i]jele kule nanijeli pa zazzegli sa svakoje strane. Plam se diga3 bjesze u nebesa i kulu mu bjesze dohvatio! A on gadja puszkom, ne prestaje; popijeva tanko, glasovito, pripijeva Baja i Novaka, pripijeva Draszka i Vukotu i dva Vuka iz sela Trnjinah, Markovicja i Tomanovicja, a klikuje i zzive i mrtve; vidi strasznu uru pred oczima! Nama zziva srca popucasze, potrczasmo kuli Radunovoj, oko nje se poklasmo s Turcima, izbavismo iz kule Raduna, ma izgo3re ojadjela kula! Joszt nam djeko u pomocj priskoczi, te od kule pocjerasmo Turke; do Kokotah visze Ljeszkopolja osamdeset i tri posjekosmo. I u boju kod bijele kule olova mi toke izlomisze, a u razdvoj boja krvavoga najpotonja koja pucze turska-- dzeferdara drzzah pred oczima-- prestrizze ga, ostala mu pusta po remiku, ka3 da trska bjesze! Vise zzalim pusta dzzeferdara no da mi je ruku okinula; zza3 mi ga je ka* jednoga sina, zza3 mi ga je ka* brata rodnoga; jere bjesze puszka mimo puszke, srecjan bjesze, a ubojit bjesze, oko njega ruke ne previjah, u hiljadu drugijeh puszakah poznati ga szcjasze kada pukne. Pa sam dosza3 do tebe, vladiko: na moru je od svaszta majstorah, bi l[i] mi mogli puszku prekovati? Mrki Vucze, podigni brkove da ti vidju toke na prsima, da prebrojim zrna od puszakah kolika ti toke izlomisze! Mrtvu glavu ne dizze iz groba ni prekova bistra dzeferdara. Zdravo tvoja glava na ramena, ti cjesz puszku drugu nabaviti, a u ruke Manduszicja Vuka